Od onoga momenta kada vi uđete u neki supermarket, onda je svaki detalj vašeg ulaska posvećen samo za jednu stvar, a to je da vi ostanete tamo što duže vremena i da potrošite što više para.

Upravo u takvo nešto se uklapa činjenica da ako izuzmemo staklena vrata na ulazu da u tim velikim prodavnicama nema prozora i da je sve to sa razlogom. Na takav način trgovci pokušavaju stvoriti okruženje gdje će se ljudi osjećati ugodno da oni potroše svoje vrijeme i svoj novac.

Osim toga i prodavnice imaju podove od pločice da kolica ne bi stvarala buku i taj iritantan osjećaj koji vas mogao natjerati da vi što prije napustite objekat.

Kada bi supermarketi imali prozore, onda bi kupci imali taj dojam o vremenu da li je vani pao mrak ili počela kiša, te možda nešto što bi ljude natjeralo da požure sa svojom kupovinom. Osim toga nema ni satova kako bi ljudi mogli da imaju pojam o vremenu.