Dobio Mujo sina i nazove ga Samir.
Nakon godinu dana dobije Mujo i drugog sina, pa ga pita žena: “Bolan Mujo, kako da nazovemo ovog sina?”
Kaže Mujo: Samir.
A kaže žena: Pa što opet Samir, tako nam se već zove prvi sin?!
A Mujo odgovori:
E, ne razumiješ ti to Fato, jednog dana kad viknem: “Samire, pivo!”, a ono 2 pive ispred mene.
BONUS PRIČA:
Jednom davno, u malom selu na obali rijeke, živio je mladić po imenu Hasan. Hasan je bio veoma pametan i sposoban, ali je imao jedan problem – uvijek je bio previše ozbiljan i rijetko se smijao. Ljudi u selu su ga voljeli, ali su željeli da vidiš osmijeh na njegovom licu češće.
Jednog dana, dok je Hasan šetao pored rijeke, naišao je na starog čovjeka koji je sjedio na obali i smijao se tako jako da je zemlja podrhtavala. Hasan je bio zapanjen i upitao starca: “Dobri čovječe, kako si tako sretan i vesel?”
Starac je odgovorio: “Moj mladi prijatelju, tajna sreće leži u tome da ne uzimaš život previše ozbiljno. Moramo znati kako se smijati čak i kada su stvari teške.”
Hasan je htio naučiti tu mudrost, pa je zamolio starca da ga pouči. Starac je pristao pod jednim uvjetom – Hasan mora obaviti tri zadatka koji će mu pokazati kako se smijati i uživati u životu.
Prvi zadatak bio je da skoči u hladnu rijeku i ostanek tamo pet minuta. Hasan je bio uplašen, ali je odlučio prihvatiti izazov. Skočio je u rijeku i čekao pet minuta, dok nije izašao smrznut do kostiju.
Drugi zadatak bio je da ode u selo i zatraži od svake osobe da mu da jedan šamar, ali da se pritom smije. Hasan je bio zbunjen, ali je opet pristao. Ljudi su se smijali i šalili dok su mu davali šamare, a Hasan je naučio da se smije čak i kada je pogođen.
Treći zadatak bio je da ode u obližnju šumu i pronađe najsmješniju životinju koju može naći, te da se s njom druži sat vremena. Hasan je lutao šumom i našao je ježa koji je plesao po travi. Bio je toliko smiješan da je Hasan jedva zadržavao smijeh dok je gledao ježa kako se zabavlja.
Kada se vratio starcu i ispričao mu svoja iskustva, Hasan je bio pun smijeha i radosti. Shvatio je da je sreća u malim stvarima i da je život previše lijep da bi se stalno brinuo.
Od tog dana, Hasan je postao najveselija osoba u selu. Ljudi su se čudili kako je uspio promijeniti svoj stav prema životu, a on im je uvijek odgovarao sa širokim osmijehom: “Sve je stvar perspektive i sposobnosti da se smijemo čak i kada su stvari teške.”
I tako, Hasan je naučio važnu lekciju koju je podijelio sa svima u selu – sreća je putovanje, a ne odredište, i najvažnije je naučiti se smijati čak i kada su suze blizu.
