U mnogim društvima, uključujući i srpsko, velika razlika u godinama između partnera često nailazi na osude i predrasude. U patrijarhalnom okruženju kao što je naše, često se mlade žene u takvim vezama stigmatiziraju kao “sponzoruše”, dok se muškarci u istim situacijama ponekad opisuju kao “oni koje muči kriza srednjih godina”.
Jelena, žena iz Vranja u 27. godini života, odlučila je prekinuti tišinu oko stereotipa koji su je pratili. Na društvenim mrežama je otvoreno podijelila svoje iskustvo, ističući što je to u njoj što privlači starije muškarce, a naglasila je da novac nije motiv i da nije pod utjecajem “sindroma djeteta koje je raslo bez oca“. Ipak, kada je započela vezu s jednim starijim muškarcem, nije ni slutila kako će sudbina neočekivano igrati s njenim emocijama.
“Upoznala sam Dragana sasvim slučajno na jednom seminaru u Subotici koji je organizirala moja firma. On je bio predstavnik svoje uspješne kompanije, prosijed, visok, u 50-tim godinama, odmah mi je privukao pažnju svojom elegancijom. Oduvijek sam željela ozbiljnog, ostvarenog muškarca uz sebe, pored kojeg bih se osjećala zaštićeno i sigurno.
Izlasci s vršnjacima koji se još uvijek ponašaju kao adolescenti, zabavljajući se i pijući cijelu noć, nisu mi više bili privlačni. Ja sam radila i zarađivala svoj novac, roditelji su me podržavali i naučili me da se oslonim na sebe. Najviše su me smetali pogrdni komentari koji su implicirali da sam sponzoruša kad bih se okrenula“, opisala je Jelena svoju situaciju.
Svaki dan je bio obilježen sitnicama: otvaranje vrata automobila, donošenje cvijeta, ustajanje od stola kad bih išla do toaleta. Razgovarali smo dugo o svemu, a razlika u godinama nije bila nikakav problem za nas. Naprotiv, voljela sam slušati o njegovim iskustvima i događajima iz prošlosti, dok sam i ja njega upoznavala s modernim trendovima i navikama moje generacije. No, osude su dolazile s različitih strana.
Čak mi je i najbolja prijateljica priznala da joj je bilo neugodno sjediti s nama u kafiću zbog pogleda drugih ljudi, koji su nas možda pogrešno tumačili kao nešto drugo. To me je šokiralo. Na ulici su nas također gledali s osudom, ali ljubav koju smo osjećali nije se mijenjala, bez obzira na tuđa mišljenja. Putovali smo zajedno, savjetovali se i podržavali jedno drugo. On je bio moj glas razuma i oslonac kad god bih imala problema. Žalosno je što su nas najveći problemi dolazili iz okoline, a ne iz naše veze, napisala je ova djevojka sjetno.
Nakon više od godinu dana idile, Jelena je doživjela jedno od najvećih razočaranja u svom životu kada ju je Dragan ostavio.
“Sve je izgledalo normalno, a onda me jednog dana odveo sa posla i rekao da ima previše problema na poslu, da se osjeća pod stresom i da nije spreman posvetiti se vezi u tom trenutku. Rekao je da zaslužujem nekoga tko će uvijek biti uz mene, tko će graditi budućnost, dok je on već u godinama kada bi trebao imati unuke. No, nije shvatio da su mi emocije prema njemu bile važnije od svega ostalog. Bio je to za mene težak trenutak”, prisjeća se Jelena.
Nakon nekoliko mjeseci oporavka i nastavka svakodnevnog života, stvarnost ju je neočekivano udarila kad je slučajno srela Dragana u jednom restoranu na periferiji grada.
-Kolege i ja smo odlučili ručati u jednom restoranu jednog petka popodne, a tamo sam neočekivano ugledala Dragana za susjednim stolom. Kad sam ga primijetila, srce mi je stalo, osjećaj je bio kao da me nešto steže u grlu, šok je bio toliko jak da mi nije ni bilo važno tko je s njim za stolom. Žena koja je sjedila okrenuta meni nije mi bila poznata. Ipak, odlučila sam biti pristojna i prići mu.
On se ustao, dao mi brzinski poljubac na obraz, rekao “Jelena, ovo je moja djevojka Maja” i pružio mi ruku. U tom trenutku sam osjetila razočaranje i neku vrstu nelagode, osjećala sam se čak i pomalo staro, što nije bila reakcija koju sam si smjela dopustiti. Nakon što sam progutala knedlu, vratila sam se svojim kolegama i pokušala zaboraviti da sam ikad bila s njim. To je bilo moje iskustvo, zaključila je ova djevojka.
