Policajac na poslu dobio vijest da mu je umrla majka, pa se oko njega skupili svi policajci i tješe ga, kad mu zazvoni telefon.On se javi, napravi tužnu facu i spusti telefon s uzdahom:
-E, kad te krene nesreća, nezna stat’!
Svi ga upitaše što je bilo, a on će tužno:
-Evo mi brat javio da je i njemu mater umrla …
BONUS PRIČA
Bila jednom jedna mala sela u kojoj su svi bili pomalo neobični, ali simpatični. U toj seli živio je Jozo, poznat po svojim nevjerojatnim izumima koji su rijetko kad radili kako treba.
Jednog dana, Jozo je odlučio napraviti stroj koji će mu pomoći da brzo i lako posadi krumpir. Napravio je stroj od starih dijelova bicikla, lonca, i jedne stare perilice za rublje. Kad je stroj bio gotov, Jozo ga je s ponosom pokazao susjedima.
“Sad ćete vidjeti čudo tehnologije!” reče Jozo i pritisne dugme.
Stroj je počeo brujati, zviždati i izbacivati dim. Ubrzo se iz njega začula glasna buka i stroj je krenuo. Umjesto da sadi krumpir, stroj je počeo izbacivati krumpire na sve strane! Krumpiri su letjeli po cijeloj seli, pogađajući ljude, prozore, i krovove.
Susjedi su trčali uokolo, pokušavajući se skloniti od “krumpirove oluje”. Mala djeca su se smijala i trčala pokušavajući uhvatiti krumpire u letu. Na kraju, stroj je ispalio posljednji krumpir i stao, ostavivši selo prekriveno krumpirima.
Jozo je stajao usred svega, prašnjav i pokriven krumpirovim pireom, ali s osmijehom na licu. “Pa, možda malo moram doraditi dizajn,” reče on.
Selo je danima poslije pričalo o “krumpirovoj oluji”, a Jozo je postao još popularniji. Od tada, kad god bi netko u seli imao neki problem, rekli bi: “Zovi Joza, možda će napraviti nešto zanimljivo!”
I tako je selo nastavilo živjeti s Jozinim izumima, nikad ne znajući što će sljedeće izumiti, ali uvijek spremno za smijeh i avanturu.
