Nisam sponzoruša, ali oduvjek želim starijeg muškarca: Jelena (27) jurila matorije, a kada je smotala Dragana (55) doživjela ŠOK

0
332

Prihvatanje veza s velikom razlikom u godinama između partnera izazov je u mnogim društvima, uključujući i srpsko. Tradicionalna očekivanja i predrasude mogu dovesti do stigmatizacije ovakvih veza, ali važno je promovirati razumjevanje i toleranciju prema različitostima. 

Bitno je shvatiti da ljubav ne poznate godine i da je svakome pravo da izabere partnera s kojim se osjeća sretno, bez obzira na godine. Promovisanje poštovanja i prihvatanja različitosti ključno je za izgradnju inkluzivnijeg društva.

Vranjanka Jelena (27) odlučila je da se suprostavi uobičajenim stereotipima i otvoreno podjeli svoje iskustvo na društvenim mrežama. Objasnila je da njen privačan starijim muškarcima nije povezan ni sa novcem ni sa sindromom “djetata koje je raslo bez oca”. Upoznala je Dragana sasvim slučajno na seminaru u Subotici, gdje je on bio predstavnih uspješne kompanije. Njegov stariji izgled i uspjeh odmah su je privukli, jer je oduvjek željela ozbiljnog partnera pored sebe, nekoga ko je ostvaren i uspješan. Osjećala se zasićenom izlascima sa vršnjacima koji su se bavili neozbiljnim aktivnostima, dok je ona željela nekoga ko bi je zaštitio i učinio da se osjeća sigurno. Iako je samostalno zarađivala, novac joj nije bio prioritet, a podrugljivi komentari da je sponzoruša su je posebno pogađali.

Jelena objašnjava da je snažna hemija odmah spojila nju i Dragana, te je uživala u njegovim džentlmenskim manirima, iskustvu i poštovanju prema ženama. Svaki dan je bio obogaćen gestovima poput otvaranja vrata od kola, donošenja cvijeća i pažljivog odnosa za stolom. Razgovarali su o svemu, a razlika u godinama im nije smetala, naportiv, Jelena je voljela da čuje o svemu što je on proživio, dok je i on učio o navikama njene generacije. Međutim, osude okoline nisu izostajale.

Čak je njenu najbolju drugaricu bilo sramota da sjedi sa njima u kafiću, jer je bojala se osuda drugih koji bi ih mogli pogrešno shvatiti. Osude su dolazile i na ulici , ali njihova ljubav je bila jača od svega toga. Bez obzira na teškoće koje im je okolina stvarala, bili su zaljubljeni i podržavali su se međusobno, putujući zajedno i pružajući podršku u teškim trenucima.

Idila, kako kaže, trajala je više od godinu dana, sve dok nije doživjela jedno od najvećih razočarenja u životu – Dragan ju je ostavio.

Bez ikakvih naznaka, jednog dana ju je pokupio sa posla i rekao da ima mnogo problema na poslu, da je pod stresom i da u tom trenutku nije spreman da joj se posveti. Rekao je da zaslužuje nekoga ko će uvijek biti uz nju, s kim će moći da gradi porodicu i rađa djecu, dok je on već u godinama kada bi trebao da ima unuke. Jelena nije mogla da razumije kako mu je to moglo biti važnije od njihovih emocija. Bila je slomljena.

Nekoliko mjeseci je trebalo da se malo oporavi i nastavi sa svojim životom, ali stvarnost ju je udarila pravo u lice kada je slučajno naišla na Dragana u jednom restoranu na periferiji grada.

Kolege i ja smo otišli da ručamo jednog petka popodne, kad tamo, za jednim stolom, vidjela sam mog Dragana. Srce mi je stalo čim sam ga primjetila, steglo me u grlu. U prvi mah, šok je bio tako jak da nisam ni primjetila s kim je bio u društvu. Ta žena sjedjela mi je okrenuta leđima. Odlučila sam da budem kulturna, ipak smo bili toliko vremena zajedno i priđem i javim mu se. 

Ustao je, poljubio me u obraz, bogznakako, a onda mrtav hladan rekao: “Jelena ovo je moja djevojka Majak. “Pružila sam ruku, progutala knedlu i tad pred sobom vidjela djevojku koja prema mojoj slobodnoj procjeni ima nepunih 20 godina. Osjećala sam se razočarano, čak i matoro, znam da nisam to sebi smjela da dopustim. Progutala sam knedlu, vratila se kolegama i zaboravila da sam sa njim ikada bila”, zaključila je ova djevojka svoju iskrenu ispovjest.