Krenule džematlije s hodžom na ekskurziju, pa u autobusu nađu ženske gaćice.Jedan pogleda, pomiriše i kaže:
„Nisu ovo od moje žene“!
Drugi isto tako, treći isto, pa odluče upitati hodžu jer on zna svašta.
Uze hodža da dobro pogleda, pa ispali kao iz topa:
„Ova nije iz našeg džemata“!
BONUS PRIČA:
Jednom davno, u malom selu, živjela su tri prijatelja: Zeko, Medo i Vuk. Bili su neodoljivo smiješni kad bi se zajedno našli, ali su istovremeno bili poznati i po svojim nevjerojatnim pustolovinama.
Jednog dana, dok su se šetali šumom, naišli su na čarobnu škrinju skrivenu među drvećem. Vuk, uvijek pomalo lukav, rekao je: “Pa zar ne biste htjeli znati što se krije unutra?”
Zeko, znatiželjan kao uvijek, skočio je i rekao: “Da, da! Otvorimo je!”
Medo, nešto oprezniji, upitao je: “Jeste li sigurni da je to pametno? Možda je škrinja prokleto ili nešto slično.”
No, Vuk nije mogao odoljeti iskušenju. Uzeo je ključ koji je bio zakopan pored škrinje i otvorio je. Unutra su pronašli hrpu zlatnika i dragog kamenja!
Sretni zbog svojeg otkrića, odlučili su podijeliti blago među sobom. Zeko je uzeo nekoliko zlatnika za svoju kolekciju mrkog zlata, Medo je uzeo nekoliko dragulja za ukras svoje pećine, a Vuk je uzeo najveći dio zlata i dragog kamenja.
Nakon nekog vremena, Vuk je odlučio napraviti zabavu za sve šumsko stanovništvo. Pozvao je sve životinje na gozbu i raskošnu večeru. Svi su se odlično zabavili, a Vuk je bio slavljen kao najveći gostoljubivi domaćin u šumi.
Kad su se Zeko i Medo vratili kući, Medo je primijetio: “Zbilja je lijepo od Vuka što je podijelio dio svojeg blaga s nama i što je organizirao ovu feštu.”
Zeko je odgovorio: “Da, ali zar nije pomalo sebično što je uzeo najveći dio?”
Medo se nasmijao: “Pa, znaš kako kažu, Vuk uvijek čuva najviše za sebe, ali barem nas je i nama nešto dao!”
Tako su se prijatelji vratili svojim svakodnevnim avanturama, znajući da je ponekad važnije imati dobrog prijatelja nego hrpu blaga.
