Imao Ciga sa Cigankom osmero djece.
Pitali ga : Pa kako im zapamtiš imena?
Kaže Cigo:
– Svi su mi na J, samo mi je Peđa na Dž.
BONUS PRIČA:
Bio jednom jedan kralj po imenu Radoslav III, čiji su podanici znali po njegovom nevjerojatnom smislu za humor. Kralj je bio poznat po tome što je često organizirao natjecanja u smijehu, gdje bi se ljudi okupljali da se međusobno nasmiju do suza.
Jednog dana, dok je kralj šetao dvoranom, primijetio je da su svi njegovi dvorjani bili potišteni i tužni. Upitao je svog najboljeg dvorskog bude: “Zašto su svi tako neraspoloženi danas?”
Buda je odgovorio: “Vaše Veličanstvo, čini se da je šala i smijeh izgubili svoju čaroliju među našim podanicima. Svi su previše ozbiljni i zabrinuti zbog svakodnevnih briga.”
Kralj Radoslav III nije mogao podnijeti tu situaciju. Odlučio je organizirati najveći smijeh-festival koji bi ikad viđen. Poslao je poruke svim selima u kraljevini pozivajući ljude da dođu i natječu se u smijehu.
Kad je došao dan festivala, cijeli je grad bio u šarenim bojama smijeha. Dvorana je bila ukrašena balonima, a pozornica je bila postavljena za natjecanje.
Prvo je na pozornici nastupio klaun koji je izvodio urnebesne trikove, što je izazvalo smijeh i pljesak publike. Zatim su došli pjevači koji su izvodili smiješne pjesme, a nakon njih su se pojavili komičari koji su svojim dosjetkama razgalili gledatelje.
No, vrhunac večeri bio je natjecateljski dio gdje su se natjecatelji morali smijati na najčudnije i najneobičnije stvari. Jedan je natjecatelj morao plakati od smijeha gledajući snimku kokoši koja pleše balet, dok je drugi morao simulirati smijeh jedući ljutu papriku.
Kralj Radoslav III je bio oduševljen odgovorom svojih podanika. Ljudi su se smijali i zabavljali kao nikad prije. Čak su se i ozbiljni dvorjani uhvatili u smijehu.
Na kraju večeri, kralj je stao na pozornicu i rekao: “Dragi moji ljudi, ovaj festival dokazuje da smijeh pobjeđuje sve brige i probleme. Neka nam ova noć bude podsjetnik na to da je smijeh najbolji lijek za dušu!”
Festival smijeha postao je tradicija koja se održavala svake godine u kraljevini, podsjećajući ljude da je smijeh dragocjen dar koji treba cijeniti i njegovati.
