Ostala sama žena u kući i dovela trojicu švalera.

Vraća se njen muž ranije kući i sad, šta će gde će, sakrije žena jednog švalera u kupatilo, drugog u podrum i trećeg u ormar.

Ode muž prvo u kupatilo, jer mu je žena bila nekako sumnjiva, kad vidi tamo švalera.

Ovaj nešto kao radi oko lavaboa.

Ko si ti, čovječe?!

Kaže švaler:

Ma ja sam vodoinstalater, nešto vam curi, pa ja popravljam.

Ode muž u podrum kad tamo drugi švaler.

I on nešto kao čačka po kablovima. Ama, ko si sad pa ti?!

Ja sam električar. Nešto vam ne valjaju kablovi, pa ja popravljam.

Otvara muž na kraju i ormar, kad treći švaler maše rukama i kaže: Šta je, nikad nisi video moljca, a?!?

BONUS PRIČA:

Jednog sunčanog dana, u malom selu zvanično poznatom kao Selo Ludih Ideja, živela su tri neobična prijatelja: Đuro, Milan i Jovan. Đuro je bio poznat po svojim smelim idejama, Milan je bio majstor izvođenja planova, a Jovan je bio njihov duhoviti komičar.

Jednog popodneva, dok su sedeli u svojoj omiljenoj kafani “Zaboravljena šolja”, Đuro je saopštio svoju najnoviju ideju: “Hajde da sagradimo vazdušni most do Meseca!” Odmah su svi prasnuli u smeh, ali Đuro nije odustajao. “Čekajte, čekajte, čujte me do kraja! Imamo vazduh, imamo tehnologiju – zašto ne bismo iskoristili sve to da napravimo nešto veliko?” Milan i Jovan su se pogledali, a zatim se složili da je ideja zaista luda, ali neodoljivo privlačna.

Sledeće nedelje, Đuro, Milan i Jovan su okupili ceo kraj da bi predstavili svoj plan. Okupljeni su bili iznenađeni, ali i oduševljeni, pa su skupili sve moguće resurse kako bi finansirali gradnju vazdušnog mosta. Nisu obraćali pažnju na skeptike koji su im govorili da je to nemoguće – Đuro je bio uporan kao mazga, Milan precizan kao švajcarski sat, a Jovan je svojim šalama održavao duh zajednice.

Mesecima su radili, sve do jedne noći kada je most bio gotov. Ceo kraj je bio pun uzbuđenja, a Đuro je bio neizmerno srećan što je ostvario svoj san. Ali, dok su svi čekali da prvi korak na Mesec napravi upravo Đuro, on se okrenuo prema Milanu i Jovanu i rekao: “Znate šta, momci? Mislim da ću ipak da ostavim prvi korak za nekog drugog. Ovako od dole, Mesec mi izgleda tako lepo.”

Svi su prasnuli u smeh, a Đuro je shvatio da je putovanje do Meseca bilo vredno samo zbog avanture koju su zajedno prošli. I tako je Selo Ludih Ideja dobilo svoj najneobičniji spomenik – vazdušni most koji nikada nije kročio na Mesec, ali je zato doveo ceo kraj bliže nego ikada pre.