Kad je mali Rajan Hamons imao svega četiri godine, njegovi roditelji počeli su primjećivati nešto neobično. Dok su jednog popodneva pregledavali staru knjigu sa slikama iz zlatnog doba Holivuda, Rajan je iznenada zastao kod jedne fotografije. Na slici su bili glumac Džordž Raft i još jedan muškarac, nepoznat široj javnosti. Pokazavši prstom na tog drugog čovjeka, Rajan je izgovorio riječi koje su njegovoj majci sledile krv u žilama: “To sam bio ja.”
Roditelji su u početku mislili da je to samo dječja mašta, ali Rajan je nastavio pričati nevjerovatne detalje o svom “prošlom životu”. Govorio je o filmovima, scenama iza kulisa i svakodnevnim događajima koji su bili daleko iznad razumijevanja jednog četvorogodišnjaka. Štaviše, znao je imena ljudi koje nikada nije mogao upoznati i opisivao situacije iz života holivudskih zvijezda s nevjerovatnom preciznošću.
Njegovi roditelji, zbunjeni i pomalo uplašeni, odlučili su da istraže ove neobične tvrdnje. Prelistavajući arhive i stara svjedočanstva, otkrili su da se čovjek kojeg je Rajan prepoznao zvao Martin Martin i da je bio manji glumac i agent iz vremena holivudskog glamura. Detalji koje je Rajan iznosio poklapali su se sa stvarnim događajima iz Martinovog života, uključujući ime njegove supruge, mjesto gdje je živio i ljude s kojima se družio.
Priča je ubrzo privukla pažnju medija i naučnika. Stručnjaci za reinkarnaciju i istraživači paranormalnog pokušavali su objasniti kako je moguće da tako mali dječak zna toliko o čovjeku koji je preminuo decenijama prije njegovog rođenja. Neki su vjerovali da se radi o nevjerovatnoj intuiciji, dok su drugi bili uvjereni da je Rajan dokaz nečeg što nauka još uvijek ne može objasniti.
Bez obzira na to što su ljudi mislili, Rajan je nastavio živjeti svoj djetinjstvo, ali sjećanja na prošli život polako su blijedila. Njegova priča, međutim, ostala je kao podsjetnik na to koliko je ljudska svijest još uvijek enigma, a granice onoga što znamo možda su daleko šire nego što možemo zamisliti.
Mali Rajan Hamons često je pričao o mjestima i događajima koji su zvučali poput bajke. Govorio je o životu u veličanstvenoj bijeloj kući s bazenom, putovanjima na egzotične lokacije i poznanstvima s ljudima iz nekog davno prošlog doba. Njegova majka, uvjerena da se radi o djetetovoj bujnoj mašti, nije se previše obazirala na ove priče. Smatrala je da će sve to nestati kako Rajan odraste.
Međutim, sve se promijenilo kad je jednog dana spomenuo druženje s glumicom Ritom Hejvort. Prepričavao je detalje o njoj s nevjerovatnom preciznošću, uključujući činjenice koje su se zbile u prvoj polovini 20. stoljeća, desetljećima prije nego što je Rajan rođen. Majka je bila zatečena. Pitala se kako je moguće da njezin sin zna toliko o poznatoj glumici i vremenu o kojem nikad nisu razgovarali.
Prava prekretnica dogodila se kada je Rajan naišao na staru fotografiju iz filma Night After Night iz 1932. godine. Promatrao ju je pažljivo, a zatim se okrenuo prema majci i tiho rekao: “Mama, moram ti nešto reći.” To su bile riječi koje su označile početak nečeg što će promijeniti njihov život.
Ubrzo nakon toga, Rajan je počeo imati noćne more. Te noći nisu bile obične – on ih je doživljavao kao prizore iz nekog drugog života. Vidio je ljude, mjesta i događaje koji su mu djelovali nevjerojatno stvarni. Majka, sve više uznemirena, odlučila je potražiti pomoć stručnjaka, uvjerena da se iza svega krije nešto što ne može objasniti.
Rajanova sjećanja i doživljaji postali su tema razgovora među istraživačima i znatiželjnicima, ostavljajući svakoga s istim pitanjem: je li moguće da dječak nosi u sebi odjeke života koji je već jednom bio proživljen?
Rajan Hamons često je usred noći budio porodicu prodornim krikom, držeći se za grudi kao da ga nešto nevidljivo guši. U tim trenucima ponavljao je jednu zapanjujuću rečenicu: “Moje srce je eksplodiralo… tamo, u Holivudu.” Njegova majka, prestravljena i bez objašnjenja za ove epizode, odlučila je potražiti pomoć stručnjaka. Obratila se psihijatru dr. Džimu B. Takeru, koji je imao iskustva s neobičnim slučajevima poput Rajanovog.
Dr. Taker, profesor psihijatrije i neurobihevioralne nauke na Univerzitetu u Virdžiniji, pristupio je ovom slučaju s oprezom, ali i otvorenim umom. Udružio se s filmskim historičarem kako bi istražio tvrdnje malog Rajana. Rezultati su ih odveli do iznenađujućeg otkrića – dječak je govorio o životu Martina Martina, čovjeka koji nije bio poznati glumac, već agent za talente iz Holivuda. Martin Martin preminuo je 1964. godine, daleko prije nego što je Rajan rođen.
Najveća zagonetka bila je ta što je Rajan znao nevjerojatne detalje iz Martinovog života, uključujući informacije koje nisu bile javno dostupne. “Rajanov slučaj nije nešto što se može jednostavno zanemariti,” izjavio je dr. Taker. “Opisao je događaje i ljude iz Martinovog svijeta s takvom preciznošću da je teško povjerovati da su to samo dječje izmišljotine.”
Dok je svijet pokušavao pronaći racionalno objašnjenje za ovaj fenomen, Rajanova priča ostala je kao intrigantna zagonetka – da li je moguće da tragovi prošlih života ostaju duboko u nama, čekajući trenutak da isplivaju na površinu?
Ko je zapravo bio Martin Martin?
Martin Martin, rođen 1903. godine u Filadelfiji, započeo je svoju karijeru kao anonimni statista u brojnim filmskim projektima. Međutim, ubrzo je shvatio da nije to put kojim želi ići, te je odlučio napustiti glumu i postati agent za talente, poznat po tome što je otkrivao nove zvijezde u filmskoj industriji. Osim toga, Martin je imao nekoliko nastupa na Broadwayu, gdje je pokazao svoje plesne vještine.
Zanimljivo je da je Rajan, dječak koji se povremeno sjećao svog prošlog života, redovito spominjao Martinove sestre. Taj detalj nije bio slučajan, jer je Martin zaista imao dvije sestre, što je potvrdilo još jednu nevjerojatnu poveznicu između njegovog života i onoga što je Rajan tvrdio.
Nakon daljih istraživanja, otkriveno je da je Martin neko vreme proveo na Brodveju sa svojim sestrama, a jedna od njih kasnije je postala vrlo poznata plesačica. Rajan se prisetio i detalja svog prošlog života, u kojem je vozio svoju devojku do obale okeana, gde su uživali u pogledu na surfere. Takođe je tvrdio da je imao četiri braka, a njegova poslednja supruga vozila je crni automobil. Ipak, najfascinantniji deo ove priče je to što su istražitelji uspeli da pronađu Martinovu ćerku, koja je potvrdila sve što je dečak rekao.
Rajanovo iskustvo izazvalo je veliku pažnju medija i javnosti, pa je čak gostovao u nekoliko televizijskih emisija, dok njegova priča ne prestaje da izaziva interes širom sveta.
Zabeleženo je više od 2.500 slučajeva u kojima su deca iznosila detalje iz svojih prethodnih života, a mnogi od njih su kasnije potvrdili tačnost tih informacija. Jedan od pionira u istraživanju ovakvih fenomena bio je dr. Ijan Stivenson, psihijatar sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Virdžiniji, koji je posvetio veliki deo svoje karijere proučavanju takvih neobičnih slučajeva.
Dr. Ijan Stivenson je neko vreme proučavao fenomen sećanja na prošle živote kod dece, te je došao do zaključka da deca, u uzrastu između 2 i 4 godine, često počinju da govore o iskustvima iz svojih prethodnih života. Mnogi od njih spominju događaje povezane s njihovom smrću, a zabeleženi su čak i slučajevi u kojima deca veruju da njihov prošli život još uvek traje. U nekim od tih slučajeva, Stivenson je uspeo da istraži tvrdnje tih mališana, identifikuje osobu koju su deca tvrdila da su bili u prethodnom životu, pa čak i da stupi u kontakt sa članovima te porodice, potvrđujući tačnost njihovih sećanja.
Nakon njegove smrti, drugi istraživači nastavili su da proučavaju ovaj fenomen. Do danas je analizirano više od 2.500 izveštaja o sećanjima dece na prošle živote, a portal “Psychology Today” redovno izveštava o novim otkrićima. Trenutno najistaknutiji istraživač u ovoj oblasti je doktor Džim B. Taker, koji je poznat po tome što je pratio slučaj četvorogodišnjeg Rajana Hamonsa.
