Milena S i Rade M su matičari koji su otkrili da će jedno vjenčanje zauvijek pamtiti. Milena je rekla da je trebala da vjenča mladence i da je odjednom krenulo neko komešanje i da je nekako nastao neprijatan ugođaj.

Majka od mlade je pozvala mladoženju sa strane, te je ona mahala sa nekim papirom oko njega, a ona je u rukama imala vjenčani list gdje je pisalo da je mladoženja već u braku, a da je taj brak sklopljen u inostranstvu.

Majka je tada govorila mladoj cijelo vrijeme kako je znala kakav je on i da joj je rekla da se ne udaje za njega, a mlada je tada ostala smirena bez ikakve reakcije.

Tada su se svatovi razišli, a ona je otišla pod ruku sa svojim nesuđenim mužem, dok je Rade rekao da je čuo kako su se oni poslije ipak vjenčali, a da se to dogodilo u Njemačkoj poslije par godina kada su se sreli zajedno.

Godinama unazad, jedan muškarac, za kog bi mnogi rekli da je ljubav zakasnila u njegovom životu, vratio se u Njemačku nakon što se razveo od supruge s kojom je imao dvoje djece. Bio je to povratak na staro tlo, ali s novim namjerama i neizvjesnim putem pred sobom.

Nakon što su se putevi njega i jedne žene – koju je nekad volio, ali s kojom život nije tada našao pravi trenutak – ponovo ukrstili, dogodilo se nešto što niko nije očekivao. Bez pompe, bez svadbenih pjesama i veselih zvanica, izrekli su sudbonosno “da” pred samo nekoliko svjedoka. Niko iz porodice nije znao. Ni prijatelji. Ni komšiluk. Samo njih dvoje i kumovi.

I svaki put kad sretnem njegovog rođaka, ne propustim priliku da upitam za njih. Ne znam zašto, ali taj njihov tihi, skriveni početak me uvijek dirne. Možda zato što u toj slici ima nečeg što mi odzvanja dublje od riječi – nečeg što me podsjeti da prava ljubav ne traži odobrenje, već samo hrabrost.

Jer ponekad, sudbina ne dolazi s fanfarama, već na prstima, tiho, ali nepogrešivo. I ne ide uvijek sve onako kako smo zamišljali. Ali ide baš onako kako treba. Onako kako ti život piše – bez da te pita za dopuštenje.

Posljednje što sam saznao jeste da sada žive u Njemačkoj, skupa sa njenim sinom iz prethodnog braka i njihovom zajedničkom bebom. Njegova starija djeca su već odrasli ljudi. Ali on sada, izgleda, konačno živi ono što je srcu bilo zapisano odavno – samo je trebalo vremena da sve dođe na svoje mjesto.