“Fino. Sat spavam, sat placem!”

BANKARSKI SISTEMI I KREDITI: DETALJAN PREGLED

Bankarski sistemi čine osnovu savremenih ekonomija. Bez banaka, funkcionisanje tržišta, trgovine, pa čak i država, bilo bi gotovo nemoguće. Banke služe kao posrednici između onih koji imaju višak sredstava i onih kojima su sredstva potrebna. One osiguravaju stabilnost, likvidnost, a istovremeno omogućavaju i razvoj kroz odobravanje kredita. Da bismo u potpunosti razumjeli kako funkcionišu bankarski sistemi i kakvu ulogu krediti imaju u ekonomskom ciklusu, potrebno je sagledati njihovu istoriju, strukturu, principe poslovanja i izazove s kojima se suočavaju.

ISTORIJSKI RAZVOJ BANKARSKIH SISTEMA

Korijeni bankarstva sežu hiljadama godina unazad. Prve institucije koje su obavljale funkcije slične današnjim bankama pojavile su se u drevnim civilizacijama Mezopotamije, Egipta i Rima. U tim vremenima, hramovi i bogate trgovačke kuće čuvali su zlato i žito za pojedince i izdavali primitke koji su služili kao prvi oblik “depozitnog novca”.

U srednjem vijeku, bankarstvo doživljava preporod, posebno u Italiji. Gradovi kao što su Firenca, Venecija i Đenova bili su centri bankarskih aktivnosti. Najpoznatija bankarska porodica tog vremena bila je porodica Mediči, koja je razvila sofisticirane načine upravljanja novcem i kreditima.

Razvojem kapitalizma i industrijske revolucije u 18. i 19. stoljeću, pojavljuje se potreba za formalnim, regulisanim bankarskim institucijama. Ubrzo su osnovane centralne banke kao što su Banka Engleske (1694) i kasnije druge, koje su igrale ključnu ulogu u stabilizaciji valuta i kontrole kreditnih tokova.

STRUKTURA SAVREMENOG BANKARSKOG SISTEMA

Danas, bankarski sistem je organizovan na nekoliko nivoa:

  1. Centralne banke – U većini zemalja, centralna banka (npr. Federalne rezerve u SAD, Evropska centralna banka u eurozoni, Centralna banka Bosne i Hercegovine) kontroliše monetarnu politiku, određuje referentne kamatne stope i reguliše bankarski sektor.

  2. Komercijalne banke – To su institucije koje rade s građanima i kompanijama, primajući depozite i odobravajući kredite. Primjeri su UniCredit, Raiffeisen, Intesa Sanpaolo itd.

  3. Investicione banke – One se bave većim transakcijama poput spajanja kompanija, emisije dionica, trgovine vrijednosnim papirima i pružanja savjetodavnih usluga (npr. Goldman Sachs, JP Morgan).

  4. Specijalizovane finansijske institucije – Ovdje spadaju stambene štedionice, razvojne banke, mikrofinansijske institucije i druge koje su fokusirane na određene vrste klijenata ili usluga.

  5. Neformalne finansijske institucije – U nekim dijelovima svijeta, naročito u manje razvijenim ekonomijama, ljudi se oslanjaju na tradicionalne sisteme štednje i kreditiranja van formalnih banaka.

KLJUČNE FUNKCIJE BANAKA

Banke imaju nekoliko ključnih funkcija:

  • Primanje depozita: Ljudi i firme povjeravaju svoj novac bankama na čuvanje.

  • Odobravanje kredita: Banke koriste prikupljene depozite za odobravanje zajmova drugim klijentima.

  • Izvršavanje platnog prometa: Omogućavaju brzo i sigurno prebacivanje novca unutar i između zemalja.

  • Upravljanje rizikom: Banke nude instrumente zaštite, poput osiguranja ili hedžing proizvoda.

  • Stvaranje novca: Kroz proces kreditiranja, banke efektivno “stvaraju” novi novac u ekonomiji (multiplikativni efekt depozita).

KREDITI: ŠTA SU I KAKO FUNKCIONIŠU

Kredit predstavlja dogovor između dvije strane: zajmodavca (obično banka) i zajmoprimca (fizičko lice ili kompanija), pri čemu zajmodavac daje određeni iznos novca koji se mora vratiti zajedno s kamatom u određenom vremenskom periodu.

Postoje različite vrste kredita:

  • Stambeni kredit (hipoteka) – Za kupovinu nekretnina, često uz zalog kupljene imovine.

  • Potrošački kredit – Za kupovinu robe, vozila, usluga.

  • Biznis kredit – Za potrebe finansiranja poslovanja, ulaganja ili proširenja.

  • Kreditne kartice – Omogućavaju fleksibilnu upotrebu kredita za svakodnevne kupovine.

  • Overdraft (prekoračenje po računu) – Kratkoročno zaduženje po tekućem računu.

Proces odobravanja kredita uključuje:

  1. Podnošenje zahtjeva: Klijent dostavlja podatke o svojim prihodima, obavezama i kreditnoj historiji.

  2. Procjena kreditne sposobnosti: Banka analizira mogućnost klijenta da vraća dug.

  3. Odobrenje i potpis ugovora: Ako je procjena pozitivna, slijedi potpisivanje ugovora o kreditu.

  4. Isplata sredstava: Novac se prebacuje na račun klijenta.

  5. Otplata: U mjesečnim ratama, u skladu s ugovorenim uslovima.

KAMATE I NJIHOVA ULOGA

Kamata je cijena koju zajmoprimac plaća za pravo korištenja novca. Kamate mogu biti:

  • Fiksne: Ne mijenjaju se tokom trajanja kredita.

  • Promjenjive: Povezane s referentnim stopama (npr. EURIBOR), pa mogu rasti ili padati tokom trajanja kredita.

Visina kamate zavisi od:

  • Rizika zajmoprimca (kreditni rejting)

  • Dužine trajanja kredita

  • Makroekonomskih faktora (inflacija, referentne kamatne stope)

  • Specifičnih uvjeta banke

RIZICI I IZAZOVI U BANKARSTVU

Banke se suočavaju s brojnim rizicima:

  • Kreditni rizik: Rizik da zajmoprimac neće vratiti kredit.

  • Rizik likvidnosti: Rizik da banka neće moći isplatiti depozitare kada to zatraže.

  • Operativni rizik: Rizik od internih grešaka, prevara, IT problema.

  • Tržišni rizik: Rizik gubitka zbog promjena tržišnih uslova (npr. pad cijena hartija od vrijednosti).

Krize poput one iz 2008. godine pokazuju koliko bankarski sektor može biti ranjiv i kako problemi u jednom dijelu sistema mogu izazvati globalne ekonomske potrese.

MODERNE TRANSFORMACIJE BANKARSTVA

U posljednjim decenijama, bankarstvo se ubrzano mijenja:

  • Digitalizacija: Mobilno bankarstvo, aplikacije, internet bankarstvo omogućavaju korisnicima upravljanje finansijama 24/7.

  • Fintech kompanije: Novi igrači na tržištu (npr. Revolut, N26) nude brže, jeftinije i fleksibilnije usluge od tradicionalnih banaka.

  • Kryptovalute i blockchain: Novi oblici plaćanja i transfera novca postavljaju pitanja o budućnosti tradicionalnog bankarstva.

  • Regulatorne promjene: Zakonodavstva širom svijeta prilagođavaju se novim tehnologijama i rizicima, uvodeći strože mjere zaštite potrošača.