U Prizrenu, Srbi uglavnom rade u crkvi ili kao zvaničnici za srpska pitanja u opštini, pri čemu je samo jedan zvaničnik za srpska pitanja u kancelariji za zajednice. Bezbjednost i mogućnost zaposlenja su najčešći razlozi zbog kojih se djeca ne vraćaju u ovaj grad na Bistrici. Međutim, primjećuje se pomak situacije.

Jedan Srbin koji je nedavno došao u Prizren izrazio je svoje zadovljstvo što je pronašao posao servisiranja motora kod prijatelja. Iako je došau u potragu za poslom, oduševljen je što je našao priliku za rad i ističe da nema nikakvih problema. Navodi da su ga brzo prihvatili u naselju gdje radi, gdje su ljudi prema njemu izuzetno ljubazni i gdje se osjeća kao da je dio zajednice.

Iako slabo govori albanski jezik, to mu nije prepreka da komunicira s mušterijama i komšijama, jer su ljudi spremni da pomognu i da se sporazumiju s njim na različite načine. Iako je prvobitno bio zabrinut zbog svoje nacionalne pripadnosti i mladosti, kaže da je iskustvo života u Prizrenu bilo pozitivno i da je primjetio da su se stvari promijenile na bolje. Smatra da Srbi mogu da dođu u Prizren, da šetaju gradom i da žive ako to žele, bez straha od problema.

Ovo iskustvo ovog Srbina ukazuje na pozitivne promjene u društvenoj klimi u Prizrenu, gdje se nacionalna pripadnost manje uzima u obzir, a ljudi su otvoreni za međusobnu komunikaciju i saranju.