Jednog popodneva, odlučila sam iznenaditi svoju kćerku i pokupiti je ranije iz škole. Dok sam prilazila školskom parkingu, u daljini sam primijetila nju – moju malu djevojčicu – kako razgovara s nepoznatim muškarcem. Nešto u tom prizoru me zaledilo. Imao je ozbiljan izgled i izgledao je barem dvostruko stariji od nje. U trenutku sam osjetila paniku.
Dok sam parkirala auto, vidjela sam kako je pružio ruku prema njenom licu, kao da želi da joj skloni pramen kose. Adrenalin me obuzeo, i prije nego što sam shvatila, već sam bila van automobila, vičući: “Šta to radiš?! Makni se od nje!”
Muškarac je ustuknuo, a ja sam brzim korakom krenula prema njima. Međutim, čim sam se našla bliže, nešto u njegovom licu mi je zaledilo riječi. U sekundi mi je postalo jasno – predamnom nije stajao neki stranac. Bio je to on. Čovjek za kojeg sam mislila da nikada više neću vidjeti. Otac mog djeteta.
Nisam imala vremena da procesuiram bujicu emocija. Moja kćerka je potrčala prema meni i zgrabila me za ruku, tražeći zaštitu. On je nervozno pokušao nešto reći, promrmljavši da želi popraviti greške iz prošlosti. Njegove riječi zvučale su prazno, kao šapat koji se gubi u vjetru.
Gledala sam ga pravo u oči, obuzeta bijesom i tugom koje sam godinama potiskivala. “Poslije svega što si uradio, ovdje nemaš šta tražiti,” rekla sam hladno, pokušavajući zadržati miran ton. Bez dodatnih riječi, okrenula sam se i povela kćerku prema autu.
Dok smo odlazile, osjećala sam njene male ruke čvrsto obavijene oko moje. Nije rekla ni riječ, ali u njenom pogledu vidjela sam da razumije. Ostavila sam ga tamo, na tom parkingu, gdje mu je i bilo mjesto – iza nas.
Odnos između djece i roditelja često je oblikovan mnoštvom faktora, uključujući kulturološke norme, individualne osobnosti roditelja i djece, te specifične dinamike unutar porodice. Kada je riječ o djevojčicama, često se primjećuje da one razvijaju snažniju emocionalnu povezanost s muškim roditeljem – ocem. Iako to nije univerzalno pravilo, brojni razlozi mogu objasniti ovu sklonost.
1. Očeva zaštitnička uloga
Mnogi očevi prirodno preuzimaju zaštitničku ulogu u porodici, što kod djevojčica može stvoriti osjećaj sigurnosti i povjerenja. Ta zaštitnička energija očeva često pruža emocionalnu sigurnost koju djevojčice intuitivno traže. Osjećaj da ih otac štiti i podržava može biti ključan u njihovom razvoju samopouzdanja i sigurnosti u sebe.
2. Ravnopravniji pristup u komunikaciji
Očevi često imaju tendenciju da se prema kćerkama odnose s više tolerancije i manje kritičnosti nego što to možda čine majke. Majke, iako vođene ljubavlju, ponekad igraju disciplinarnu ulogu ili su detaljnije uključene u svakodnevne aktivnosti djeteta. Ova dinamika može dovesti do toga da kćerke oca doživljavaju kao “opustenijeg” roditelja, osobu s kojom je lakše razgovarati o određenim temama.
3. Komplementarnost u odnosima
Djevojčice često instinktivno gravitiraju prema muškim figurama jer teže razumjeti i istražiti suprotnu perspektivu. Očevi mogu poslužiti kao “prozor” u svijet muškog načina razmišljanja, što djevojčicama pruža uvid u drugačiji način razmišljanja i komunikacije. Ovaj balans između muške i ženske energije u porodici doprinosi razvoju socijalnih vještina kod djeteta.
4. Idealizacija oca
Kćerke često vide očeve kao uzor muškarca, nekoga ko simbolizuje snagu, stabilnost i ljubaznost. Ova idealizacija može ojačati njihovu povezanost, jer otac postaje figura koju žele impresionirati ili od koje traže potvrdu i odobravanje. Ova veza može biti naročito jaka u periodima kada djevojčice razvijaju svoje prve percepcije o tome kakav bi odnos s muškarcem u budućnosti trebale tražiti.
5. Izbjegavanje sukoba
U mnogim porodicama, majke su često odgovorne za svakodnevne zadatke i discipline, što može dovesti do češćih sukoba s djecom. Očevi, s druge strane, mogu imati više prostora za igru, zabavu i pružanje emocionalne podrške bez stalnog insistiranja na odgovornostima. Ova dinamika može navesti djevojčice da više preferiraju vrijeme provedeno s ocem, koji često predstavlja “olakšanje” od svakodnevnih izazova.
6. Uticaj društvenih normi
Kulturne norme također igraju značajnu ulogu. U nekim kulturama, očevi se često doživljavaju kao centralne figure porodice, dok su majke više uključene u praktične aspekte roditeljstva. Ova tradicionalna uloga može oblikovati dječiji stav prema roditeljima, pri čemu očevi dobijaju dodatnu pažnju i privrženost zbog svog statusa unutar porodice.
7. Potreba za afirmacijom
Djevojčice često traže afirmaciju od svojih očeva, jer im to pomaže u izgradnji slike o vlastitoj vrijednosti. Pohvale i podrška od očeva mogu biti ključne za njihov razvoj samopouzdanja i osjećaj da su cijenjene. S druge strane, kritike ili nedostatak pažnje od strane oca mogu imati suprotan efekat, ostavljajući dugoročne emocionalne posljedice.
8. Biološke i evolutivne teorije
Neki psiholozi i antropolozi tvrde da biološki faktori mogu igrati ulogu u ovoj sklonosti. Prema evolutivnim teorijama, djevojčice mogu prirodno gravirati prema očevima kao figuri koja osigurava sigurnost i resurse. Ova povezanost može biti genetski ukorijenjena, jer je tokom historije ljudske evolucije očinska uloga bila ključna za opstanak potomstva.
