Oko podne stigne piroćancu poruka od švalerke:
“Dođi brzo, sama sam kući!”
Razmišlja on kako da se izvuče pa reče ženi: “Jao ženo umro teča! Evo sad javili. Ostani ti kopaj, a ja idem da vidim treba li šta pomoći”.
Velika avantura malenog Miše
U jednom malom selu, živio je miš po imenu Mišo. Mišo je bio znatiželjan i uvijek u potrazi za avanturom. Njegovi prijatelji su često govorili da je previše radoznao za svoje dobro. Ali Mišo je volio istraživati i nije mogao odoljeti iskušenju da zaviri iza svakog ugla.
Jednog dana, Mišo je čuo glasine o ogromnom skladištu sira u velikoj kući na kraju sela. Svi su pričali o toj kući kao o nekoj vrsti sirnog raja. Mišo je odmah odlučio da mora otići tamo i provjeriti je li to stvarno istina.
Tako je krenuo na put, prelazeći preko livada i prolazeći kroz šume, dok nije stigao do velike kuće. Bila je to ogromna vila, sa visokom ogradom i velikim psom čuvarom. Mišo je znao da mora biti vrlo oprezan.
Prišunjao se do kuće i počeo tražiti ulaz. Ubrzo je pronašao mali prozor koji je bio otvoren i, uz malo napora, uspio se provući unutra. Unutra je bilo sve ono što je ikada sanjao – police pune raznih vrsta sira! Bilo je tu ementalera, gorgonzole, parmezana, i čak nekih egzotičnih sireva koje nikada prije nije vidio.
Mišo je bio na sedmom nebu. Počeo je grickati sir, a zatim je odlučio da napravi malu pauzu i malo odspava. Ali, san je prekinut glasnim lavežom psa. Pas čuvar je očigledno osjetio da nešto nije u redu i krenuo je prema kući.
Mišo je shvatio da je u velikoj nevolji. Brzo je sakupio nekoliko komadića sira i potrčao prema izlazu. Pas je bio sve bliže, a Mišo je osjećao kako mu srce lupa sve jače. Uspio je da se provuče kroz prozor i zaputio se natrag prema svojoj kući, ali pas je bio na njegovom tragu.
Dok je trčao, Mišo je razmišljao kako će se izvući iz ove situacije. Sjetio se stare čizme koja je bila ostavljena na putu. Brzo je uskočio u nju, a pas je prošao pored njega ne primijetivši ga. Kada je pas otišao, Mišo je izašao iz čizme, noseći svoj dragocjeni sir.
Vratio se kući kao pravi heroj. Svi su ga dočekali s oduševljenjem i počeli slaviti njegov povratak. Mišo je postao legenda među miševima u selu. Svi su ga slušali kako prepričava svoju avanturu, a on je, naravno, malo preuveličavao priču, dodajući detalje o svojim herojskim podvizima i hrabrim potezima.
Na kraju, Mišo je shvatio da iako avanture mogu biti opasne, one donose najljepše priče koje vrijedi ispričati. I tako je nastavio tražiti nove avanture, ali uvijek s malo više opreza nego prije.
JOŠ JEDNA ZANIMLJIVA PRIČA ZA VAS:
Nevjerojatna pustolovina Zorke i Mate
U malom selu u srcu Dalmacije, živjela je starija gospođa po imenu Zorka. Zorka je bila poznata po svojoj živahnosti i duhovitosti. Svi su voljeli slušati njezine priče i dogodovštine. Imala je mačka po imenu Mato, koji je bio njezin vjerni pratilac u svim ludim avanturama.
Jednog sunčanog dana, Zorka je odlučila da je vrijeme za malu promjenu. Dosadilo joj je svakodnevno kuhanje, vrtlarenje i pletenje. Htjela je nešto uzbudljivo, nešto što će ju podsjetiti na njezine mladenačke dane. I tako je odlučila posjetiti lunapark koji je nedavno stigao u grad.
“Dođi, Mato! Idemo u avanturu!” rekla je Zorka, stavljajući svoj najdraži šešir na glavu i mačka pod ruku.
Kada su stigli u lunapark, Zorka je bila oduševljena. Bilo je tu svega – vrtuljaka, ringišpila, kuća strave, pa čak i cirkusa. Ali jedno je privuklo njezinu pažnju više od svega ostalog – ogromni tobogan vode.
“Mato, moraš me slikati na vrhu tog tobogana! Bit ću zvijezda Instagram-a!” rekla je Zorka, iako je nije imala pojma što je to Instagram.
Popela se na vrh tobogana, dok je Mato sjedio dolje, gledajući ju s blagim nepovjerenjem. Kada je Zorka sjela u gumeni čamac i krenula niz tobogan, shvatila je da je ovo možda bila greška. Voda je prskala na sve strane, a brzina je bila nevjerojatna.
“Aaaaaa!” vrištala je Zorka, držeći se čvrsto za rub čamca. Mato je sjedio na kraju tobogana, gledajući kako se njegova vlasnica spušta poput munje.
Kada je Zorka napokon stigla dolje, bila je mokra od glave do pete, ali i dalje nasmijana od uha do uha. “Ovo je bilo nevjerojatno! Mato, moraš probati!” rekla je, podižući mokrog mačka na sigurno.
Nakon tobogana, Zorka je odlučila isprobati još nekoliko atrakcija. Otišla je na vrtuljak, gdje je osvojila ogromnog plišanog medvjeda gađajući limenke, a Mato je bio zadužen za nošenje nagrade. Onda su posjetili kuću strave, gdje je Zorka hrabro prošla kroz sve sobe, dok je Mato tiho preo u njezinoj torbi.
Na kraju dana, Zorka i Mato su završili u cirkusu. Sjedili su u prvom redu i smijali se klaunovima, akrobatima i zabavljačima. Zorka je čak bila pozvana na pozornicu da sudjeluje u jednom triku s mađioničarem, što je bila kruna njezinog dana.
Kada su se vratili kući, Zorka je bila iscrpljena, ali nevjerojatno sretna. “Mato, ovo je bio jedan od najboljih dana u mom životu. Hvala ti što si bio moj vjerni pratilac u ovoj avanturi,” rekla je, mazeći mačka koji je već bio zaspao.
I tako je Zorka, sa svojim pričama o nevjerojatnoj avanturi u lunaparku, još jednom uspjela nasmijati i razveseliti sve u selu. Njezina želja za pustolovinom i vedar duh činili su svaki dan posebnim, a njezine priče su se prepričavale generacijama.
