Dobar dan dragi naši, opet danas za vas imamo jeda nsmiješan vic. Nadamo se od srca da ćemo vam uljepšati dan i skrenuti pažnju sa negativnih misli. Do sljedećeg čitanja, pozdravlja vas redakcija supercarobnisvijet.
-Žao mi je, bajke ne držimo.
BONUS PRIČA:
U jednoj dalekoj dolini, skrivenoj među visokim planinama, živjelo je pleme koje je vjerovalo u mudrost i ravnotežu prirode. Vodeći miran i skladan život, ljudi ovog plemena živjeli su u harmoniji s prirodom, poštujući svaku biljku, životinju i kamen. U središtu plemena bio je stari i mudri poglavica po imenu Tihomir, koji je bio poznat po svojim dubokim savjetima i pronicljivosti.
Tihomir je imao sina, mladog čovjeka po imenu Vuk, koji je bio hrabar i snažan, ali je često bio nestrpljiv i sklon brzopletim odlukama. Vuk je želio da preuzme ulogu poglavice što je prije moguće, uvjeren da bi mogao voditi pleme bolje nego njegov otac. Međutim, Tihomir je znao da Vuk nije još spreman, jer mu je nedostajala mudrost koja dolazi s vremenom i iskustvom.
Jednog dana, dok su sjedili uz logorsku vatru, Vuk je prišao ocu i rekao: “Oče, želim preuzeti tvoju ulogu. Znam da mogu voditi naše pleme ka većem bogatstvu i moći. Daj mi priliku da pokažem svoju snagu i hrabrost.”
Tihomir je pogledao svog sina s blagim osmijehom i odgovorio: “Sine, snaga i hrabrost su važne, ali mudrost je ključ za pravo vođenje. Prije nego što ti prepustim ovu odgovornost, moram te naučiti jednoj važnoj lekciji.”
Vuk je bio nestrpljiv, ali je poštovao svog oca dovoljno da sasluša. Tihomir mu je dao zadatak: “Idi do izvora rijeke koja teče kroz našu dolinu i pronađi tamo jedan poseban kamen. Taj kamen će ti pokazati put do mudrosti.”
Vuk je bio zbunjen, ali je ipak krenuo na put, uvjeren da će brzo pronaći kamen i dokazati svoju vrijednost. Nakon nekoliko sati hoda, stigao je do izvora rijeke, ali nije pronašao ništa posebno. Rijeka je bila mirna, a kamenje oko nje izgledalo je obično i nevažno.
Kako je sjedio pored rijeke, frustriran i umoran, Vuk je primijetio starca kako prilazi iz šume. Starac je izgledao umorno i slabo, ali su mu oči bile pune životne mudrosti. “Šta tražiš ovdje, mladiću?” upita ga starac.
“Tražim poseban kamen koji će mi donijeti mudrost,” odgovori Vuk, ne skrivajući svoju nestrpljivost.
Starac se nasmijao i rekao: “Mudrost ne dolazi iz kamena, već iz srca i uma. Ako želiš steći mudrost, moraš naučiti kako da slušaš, razmišljaš i razumiješ svijet oko sebe.”
Vuk se zamislio. Po prvi put je osjetio sumnju u svoje sposobnosti. “Ali kako da naučim sve to?” upitao je starca.
“Počni tako što ćeš pomoći onima oko sebe,” odgovori starac. “Prava mudrost dolazi iz služenja drugima i iz razumijevanja njihovih potreba.”
Vuk je odlučio poslušati starčev savjet. Počeo je pomagati ljudima iz svog plemena, slušajući njihove probleme i pronalazeći rješenja koja su bila pravedna i korisna za sve. Kako je vrijeme prolazilo, Vuk je postajao sve mudriji, shvatajući da vođenje nije samo u snazi i hrabrosti, već i u sposobnosti da se suosjeća s drugima i vodi ih prema zajedničkom cilju.
Kada se vratio svom ocu, Tihomir ga je dočekao s osmijehom. “Vidim da si naučio važnu lekciju, sine,” rekao je. “Sada si spreman da preuzmeš ulogu poglavice, jer razumiješ da je prava moć u mudrosti, a ne u sili.”
Vuk je preuzeo ulogu poglavice i vodio svoje pleme s mudrošću i pravdom. Naučio je da je prava snaga u miru i razumijevanju, a ne u dominaciji i sili. Pleme je cvjetalo pod njegovim vođstvom, a Vuk je postao simbol pravednosti i mudrosti za sve oko sebe.
Ova priča se prenosila generacijama, podsjećajući sve da prava moć dolazi iz mudrosti, strpljenja i ljubavi prema drugima. U njoj je sačuvana vrijedna pouka: snaga bez mudrosti može voditi u propast, ali mudrost, čak i bez velike snage, može voditi do istinskog uspjeha i sreće.
