Kupa se Ciganka, Ciga viri kroz ključaonicu.
-“Šta viriš, kao da me nikada nisi vidio bez odjeće.”
Kaže Ciga:
-Gledam da li se kupaš.
BONUS PRIČA:
Jednom davno, u malom selu na obali rijeke, živio je čovjek po imenu Marko. Marko je bio poznat u selu kao najvještiji ribar, ali i kao najveći šaljivdžija. Njegove priče i šale su bile legendarne, i cijelo selo bi se smijalo kad god bi on otvorio usta.
Jednog dana, dok je sjedio na obali i pecao, priđe mu komšija Pero i reče: “Marko, čuo sam da si ti najvještiji ribar u selu. Da li bi mogao da me naučiš kako da uhvatim ribu? Svaki put kad probam, ništa ne uhvatim!”
Marko se nasmija i reče: “Pero, rado ću te naučiti. Ali prvo moraš da znaš jednu tajnu.” Pero je bio znatiželjan i sjeo je pored Marka, spreman da čuje tajnu.
“Vidite, Pero,” započe Marko ozbiljnim tonom, “da biste uhvatili ribu, morate razgovarati s njom. Ribe su veoma inteligentne životinje i neće se uhvatiti na udicu ako ne misle da ste im prijatelj.”
Pero je širom otvorio oči, iznenađen ovom informacijom. “Kako to misliš, razgovarati s ribom?”
Marko mu se nasmija i reče: “Pa, jednostavno. Kada baciš udicu u vodu, počni pričati s ribama. Reci im kako je lijepo vrijeme danas, kako bi voljele provesti dan s tobom. Pjevaj im neku lijepu pjesmu. Vjeruj mi, kad vide koliko si ljubazan, same će se uhvatiti na udicu.”
Pero je bio skeptičan, ali je odlučio da pokuša. Sutradan je otišao na rijeku, bacio udicu i počeo razgovarati s ribama. “Zdravo, ribe,” rekao je Pero glasno, “kako ste danas? Da li uživate u ovom prelijepom danu? Volio bih da provedete malo vremena sa mnom. Znam neke jako lijepe pjesme.”
Dok je Pero tako razgovarao s ribama, Marko ga je promatrao iz daljine, smijući se toliko da su mu suze krenule na oči. Cijelo selo je čulo za Perovu avanturu i svi su se smijali njegovoj naivnosti. Ali, na kraju dana, desilo se nešto nevjerovatno – Pero je zaista uhvatio veliku ribu!
Marko je bio zapanjen. Prišao je Peri i pitao ga: “Kako si to uspio?”
Pero se nasmija i reče: “Pa, Marko, radio sam sve što si mi rekao. Ali mislim da su ribe zaista uživale u mojim pričama i pjesmama. Možda bih trebao postati pjesnik umjesto ribara!”
Od tog dana, Pero je postao poznat kao “Ribar-Pjesnik”, a Marko je naučio da se ponekad šale mogu vratiti na neočekivan način. Selo je nastavilo da se smije, ali sada su svi znali da, bez obzira koliko šala izgledala nevjerovatno, uvijek postoji mogućnost da se ostvari.
