Došla Ciganka kod zubara i poslije pregleda, zubar riješi da joj izvadi sve zube. Ciganka pita:
– “Biste mi mogli ostaviti barem jedan prednji zub?”
– “Zašto?”
Ciganka će:
– “Da budem lijepa kad se nasmijem!”
Đuro i Morska Škola Preživljavanja
U malom primorskom mjestu, gdje su seoske ceste vijugale kao zmije kroz naselja, živio je Đuro. Đuro je bio dobroćudni lokalni šaljivdžija, poznat po svojim nepodopštinama i vječitoj želji za avanturama. Ali, ono po čemu je Đuro bio najpoznatiji, bila je njegova nesposobnost da pliva. Da, Đuro je bio rođen na moru, ali voda mu je bila jednako strana kao i pustinjsko sunce Eskimu.
Jednog vrućeg ljetnog dana, Đuro je odlučio da konačno nauči plivati. “Ne može biti toliko teško”, razmišljao je. “Ako djeca mogu, mogu i ja!”
Pa je tako Đuro krenuo ka lokalnom bazenu, opremljen šlaufom u obliku flaminga i kupaće gaće koje su nosile duge pruge poput morskog konjića. Bazen je već bio pun ljudi, ali Đuro nije gubio nadu.
U bazenu je radio instruktor plivanja po imenu Mladen. Mladen je bio visok, mišičav i imao je preplanulu kožu od mnogih sati provedenih na suncu. Kada je Đuro pristupio Mladenu sa svojim šlaufom, Mladen je podigao obrvu, ali je brzo shvatio da Đuro ozbiljno misli.
“Đuro, jesi li siguran da želiš ovo?” pitao je Mladen sa blagim osmijehom.
“Naravno, Mladene! Dosta mi je da se kupam samo do gležnjeva”, odgovorio je Đuro odlučno.
Mladen je pristao da pomogne Đuri, ali pod jednim uslovom – da se Đuro ozbiljno potrudi. Đuro je pristao i avantura je počela. Prvi dan je bio prava katastrofa. Đuro je uspio samo da napravi nekoliko čudnih pokreta rukama i nogama, a onda bi potonuo poput kamena. Svaki put kad bi izronio, povikao bi: “Mladene, još sam živ!”
Nakon nekoliko dana borbe, Mladen je odlučio da promijeni taktiku. “Đuro, moraš se opustiti. Plivanje je kao ples. Samo prati ritam.”
Đuro je pokušao, ali je više izgledao kao da izvodi neku improvizovanu verziju breakdancea u vodi. Mladen je shvatio da treba da smisli nešto drugačije.
Jednog jutra, Mladen je doveo malu drvenu barku pored bazena. “Đuro, danas ćemo naučiti kako da se opustiš u vodi. Ova barka će ti pomoći.”
Đuro je sjeo u barku, sav uzbuđen. Mladen ga je polako vukao po bazenu, objašnjavajući mu osnove plovnosti i kako voda podržava tijelo. Đuro je uživao, sve dok Mladen nije naglo zaustavio barku. “Sada, Đuro, skoči u vodu i pusti se!”
Đuro je skočio, ali umjesto da se opusti, počeo je panično mlatarati rukama i nogama. Mladen ga je brzo uhvatio i rekao: “Đuro, moraš vjerovati vodi.”
Nakon nekoliko dana ovog treninga, Đuro je konačno osjetio da mu tijelo počinje prirodno da pluta. Počeo je polako da maše rukama i nogama, kao da pleše valcer sa vodom. I jednog dana, kao čudo, Đuro je uspio preplivati cijeli bazen. Ljudi su pljeskali, a Đuro je ponosno izronio, podigao ruke i uzviknuo: “Jesam li vam rekao da ću uspjeti!”
Svi su se smijali, a Đuro je postao lokalni heroj. Njegova odlučnost i humor su osvojili srca svih mještana. A fićo, njegov vjerni automobil, i dalje je bio parkiran ispred bazena, čekajući nove Đurine avanture.
Od tog dana, Đuro nije više bio poznat samo kao šaljivdžija, već i kao čovjek koji je, uprkos svim svojim nespretnostima, uspio da savlada svoj najveći strah. I naravno, svaki put kada bi išao na kupanje, nosio bi svoj šlauf u obliku flaminga, jer, kako je Đuro govorio: “Nikad se ne zna kada će ti flamingo spasiti život!”
