Dejan Milojević je danas sahranjen na Novom bežanijskom groblju u Beogradu. Mnogi su došli da se oproste od nekadašnjeg srpskog košarkaša i trenera, ali najteže je bilo njegovim najbližima. Porodica je bila slomljena od bola, suza, emocija i jecaja…
Supruga Nataša, ćerka Maša i sin Nikola su plakali na opelu i sahrani voljenog Dekija, supruga, oca, osobe za koju niko nije imao ni jednu lošu reč. Bol i tuga su bili neopisivi. Na sahranu su došli i Stiv Ker, Željko Obradović, Nemanja Bjelica, Žarko Paspalj, Darko Miličić, Luka Mitrović, Aleksandar Džikić, Aleksandar Pavlović… Ni jedan od njih nije mogao zadržati suze ni na komemoraciji pre nekoliko dana nakon govora Dejanovog bivšeg saigrača Milana Miće Radovanovića.
“Ovih dana slušamo divne priče o Dekiju. Ja sam bio jedan od njegovih saigrača, bliskih prijatelja. Bilo nas je mnogo, Deki je imao veliko srce. Ne mogu da zaboravim niti jednu riječ iz teksta. Ne smijem zaboraviti njegove snove i djela. Upoznao sam ga kada sam imao 14 godina, poznavao sam njegove drugare iz generacije iz Taša. Tada je bilo teško privući njega i društvo, ali prepoznao sam njegov ponos, borbu, njegovu devizu ‘samo napred bez predaje’. Nekoliko godina kasnije, vizija Miše Lakića nas je povezala, da mali klub postane veliki. Treneri su bili Aleksandar Džikić… To je bila neverovatna košarkaška porodica, različiti, ali jednaki, svi smo se poštovali i usmjeravali. Dejan je imao neopisiv uticaj. Upoznao sam njegove roditelje, a on je upoznao sve moje. Volio sam sve što je njegovo. Taj krug se stalno povećavao. Niko ga nikada nije zaboravio. Drugovi iz Padinjaka, generacije, svuda je stvarao prijateljstva”, rekao je drhtavim glasom sa govornice.
