Testament Pavla Vuisića, rođenog od majke Radmile i oca Miša, sastavljen je prvog dana studenoga 1982. s mirnom savješću i zdravom pameti. Ovom porukom želim ostaviti sve što posjedujem u slučaju moje smrti. Molim Mirjanu, moju ženu, da rasproda ili otuđi moju imovinu, odnosno svoju, a ako ona nije u mogućnosti raspolagati imovinom, to može učiniti samo sud.
Ukoliko Mirjana preživi, želim da me pokopa prema običajima i častima Pravoslavne Crkve, uz prisustvo šest svećenika koji će šutjeti bez iznošenja posmrtnog govora ili sličnog. Šest svećenika koje iz nekog inata želim da obave sve ceremonije oko groba, čuvajući šutnju. Neka pjevaju u sebi. Pitam se zašto sve ovo uopće pišem, s obzirom da već razmišljam o smrti.
Želim naglasiti Mirjani da se ne obraća nijedan komunistički predstavnik meni, niti riječi, jer bih se, ako je to moguće, prevrtao u grobu, pa čak i ustao da ih noću umirim. Želim im poručiti, njima i svima drugima, koliko god ih bilo: JE’O MAT’R.
