Branka Veselinović je glumica koja je danas napunila čak 103 godine, a uprkos godinama, na njenoj mladalačkoj energiji bi mogle da joj pozavide i dosta mlađe kolege.
Nasmijana i vesela, Brankica je stavila karmin na usne kako bi ljepše izgledala. Uživotu nikada nije klonula duhom niti je za čim žalila, čak i u teškim trenucima a bilo ih je dosta.
– Uzbuđena sam danas jako jer slavim 103. rođendan, u svojoj duši još gajim sjećanje na djetinjstvo. Nisam kao tišične stare osobe. I dalje imam elana za život i svaki dan započinjem vježbanjem.
Često me ljudi pitaju koja je tajna dugovječnosti a ja sam uvjerena da je to optimizam.
Nisam nikada ni pila ni pušila, a i u ovim godinama svakog jutra radim gimnastiku. Ne prođe mi u dosadi nijedan dan, evo juče sam po čitav dan slikala.
Pišem pjesme svaki dan, gledam filmove i volim se družiti sa penzionerima, volim čitati i ne trebaju mi naočale za čitanje – rekla nam je Branka.
-Znam da sam stara, ali sam srećan što sam živa. Mnogo mladih kolega je preselilo i srce me boli zbog toga. Za mene je jako važno reći svim starijim osobama da ne odustaju. Ne volim kad ih vidim kako se povlače od svih jer misle da nemaju šta reći. Ali imam još puno toga za reći i podijeliti sa svijetom. Često odlazim u staračke domove da im citiram poeziju jer mi se sviđa -r ekla je Branka i otkrila šta joj nedostaje.
-Živjela sam bogat i ispunjen život. Ljubav i razumijevanje pronašla sam u suprugu Mlađi, a igrala sam mnoge uloge u drami i na TV -u. Moj Mlađa i ja smo proveli pet mjeseci u Sjedinjenim Državama, a igralismo Brechta na engleskom. Svaki dan napišem nekoliko pjesama i jako sam zadovoljna životom. Mladi ljudi trebaju ostati optimistični i ne žaliti se na dosadu. Nesebično sam darivala i napravila mnogo humanitarnih akcija. Doživotni sam ambasador UNICEF -a i počasni građanin Novog Sada. Prodala sam kuću u kojoj sam živjela prošle godine, a novac sam donirala glumcima Jugoslovenskog pozorišta – Branka nam je rekla da i dalje održava vedar duh sa 103 godine.
-Bila sam u pozorištu nedavno, te mi je prišla jedna žena i rekla: „Jao, gospođo, kako vi ličite na pokojnu Branku Veselinović“, a to je meni bilo smiješno i sada volim da ispričam tu priču.
