Zoran Kalezić, omiljeni pjevač narodne muzike, bio je duboko uvjeren da je ljubav koju je dijelio, posebno sa suprugom Irenom, bila ključna u njegovoj borbi protiv teške bolesti – raka pluća. Iako je prošao kroz mnoge izazove, uključujući operacije, hemoterapiju i zračenje, nažalost, njegovo srce nije izdržalo teret bolesti te je preminuo 4. januara u 73. godini. Njegova supruga Irena, s kojom se vjenčao u poznijim godinama, kada je on imao 67, a ona 53, bila je uz njega tokom cijelog tog teškog perioda.
Zoran je bio neumorni optimista, uvjeren da će uspjeti da pobijedi svoju bolest. Kako je često isticao, borio se sa svim izazovima, redovno odlazeći na hemoterapije u kliniku “Brezovik” u Nikšiću, vjerujući da će mu medicinska pomoć omogućiti duži život. Vjerovao je da je najbolje da se liječi u svojoj domovini, okružen svojim narodom, jer je sebe uvijek doživljavao kao narodnog umjetnika, pjevača koji pripada svome narodu, a ne kao nečijeg slugu u stranim zemljama.
Njegovo prijateljstvo s Tomom Zdravkovićem imalo je posebno mjesto u njegovom životu, a njihovo kumstvo dodatno je učvrstilo tu vezu. Kada je saznao za svoju tešku dijagnozu, često je izražavao osjećaj da će se ubrzo ponovo sresti sa svojim voljenim kumom Tomom. Iako je bio svjestan ozbiljnosti svoje bolesti, imao je želju da održi još jedan koncert u Domu sindikata kako bi se još jednom susreo sa svojom vjernom publikom i osjetio melodije koje su ga uvijek ispunjavale životnom snagom.
Njegovi bliski prijatelji iz muzičkog svijeta – Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić, Zoki Radmilović i, naravno, Silvana Armenulić – činili su dio njegove umjetničke zajednice. Svi su postigli značajne karijere, ali među njima nikada nije bilo zavisti ili nesuglasica, jer ih je spajala ljubav prema muzici i umjetničkom izražavanju.
Silvana Armenulić igrala je ključnu ulogu u Zoranovoj karijeri, posebno na samom početku. Njihovo prijateljstvo bilo je duboko i autentično, a Zoran je jednom podijelio da je pjesmu “Jednoj ženi koje nema više” posvetio upravo Silvani, izuzetnoj umjetnici narodne muzike koja je ostavila neizbrisiv trag u njegovom životu.
Nažalost, njegov sin Filip, koji živi i radi u Americi, nije mogao prisustvovati sahrani svog oca zbog poslovnih obaveza i zakonskih regulativa koje važe u toj zemlji u slučajevima smrti. Iako je bio duboko potresen Zoranovim gubitkom, Filip je odlučio da podijeli svoju tugu na društvenim mrežama, izražavajući zahvalnost ocu za sve što je učinio kao roditelj i umjetnik. Na svom Facebook profilu, podijelio je emotivnu poruku, naglasivši da je Zoran bio vrstan umjetnik i plemenit čovjek do posljednjeg daha, nikada se ne predavši pred nepravdom.
Silvana Armenulić, istaknuta ličnost srpske muzičke scene, ostavila je dubok trag u srcima mnogih obožavalaca narodne muzike. Rođena 23. aprila 1939. godine u selu Trijebanj, blizu Zvornika, Silvana je od malih nogu pokazivala sklonosti prema muzici. Njena strast prema pjevanju ubrzo je postala očigledna, a talenat koji je posjedovala nije mogao ostati neprimijećen. U mladosti je počela nastupati na lokalnim manifestacijama i brzo stekla popularnost, koja je rasla poput snježne grude.
Svojim specifičnim glasom i emotivnim izvođenjem, Silvana je osvojila publiku i postala prepoznatljivo ime u svijetu narodne muzike. Njene pjesme često su odražavale životne borbe i ljubavne patnje, a tekstovi su bili duboko emotivni i iskreni. U tom smislu, ona je postala glas generacije koja je prolazila kroz teške trenutke, a njene melodije su često služile kao utjeha.
Armenulićeva je tokom svoje karijere snimila brojne hitove koji su i danas omiljeni među fanovima. Pjesme poput “Tamo gdje ljubav počinje” i “Pusti, pusti modu” postale su evergreeni koje se i danas rado slušaju. Njena umjetnost nije se ogledala samo u vještini pjevanja, već i u sposobnosti da prenese emocije koje su se mogle osjetiti čak i u najizvođenijim tonovima. Na sceni, njena prisutnost bila je očaravajuća; svaki nastup bio je prava poslastica za sve prisutne.
Iako je postigla veliku popularnost, Silvana se suočila s brojnim izazovima tokom svog života. U privatnom životu, doživjela je teške trenutke, uključujući gubitak bliskih osoba i prolazak kroz teške emocionalne krize. Ipak, uprkos svim tim teškoćama, nikada nije odustajala od svoje karijere. Njena snaga i odlučnost inspirisale su mnoge, a njeni obožavaoci smatrali su je pravom borbenicom.
Tokom svoje karijere, Silvana je stekla mnoge prijatelje među kolegama muzičarima. Njeno prijateljstvo sa drugim zvijezdama narodne muzike, poput Zorana Kalezića i Tome Zdravkovića, bilo je duboko i iskreno. Njihova međusobna podrška bila je ključna u trenucima izazova, a često su dijelili scenu i zajedno nastupali, doprinoseći bogatstvu muzičke tradicije.
Nažalost, Silvana je preminula 10. oktobra 1976. godine u tragičnoj saobraćajnoj nesreći. Njena smrt ostavila je prazninu u muzičkom svijetu, ali njena muzika i dalje živi. Silvana Armenulić ostaje simbol strasti prema muzici, a njen doprinos narodnoj muzici ne može se zaboraviti. Njene pjesme, ispunjene ljubavlju, tugom i nadom, i dalje dodaju boje u živote mnogih, a njeno nasljeđe će trajati generacijama koje dolaze. Danas, kao i u vrijeme kada je pjevala, Silvana je uvijek prisutna u srcima svojih obožavalaca, a njene melodije i dalje odjekuju kao podsjetnik na njenu izvanrednu umjetnost i duboku emotivnost. Njena priča ostaje inspiracija za sve one koji teže svojim snovima i nikada ne gube vjeru u sebe.
