Uđu lopovi u stan kad ono Mica pitbul.
PITBUL – ISTINA, MITOVI I PRAVO LICE JEDNE OD NAJPOGREŠNIJE SHVAĆENIH PASMINA NA SVIJETU
Uvod: Pas koji izaziva strah i divljenje
Kada se spomene riječ “pitbul”, prve asocijacije koje mnogima padaju na pamet su – agresija, snaga, borbe pasa i opasnost. Ipak, stvarnost je mnogo kompleksnija. Pitbul, kako ga javnost često pojednostavljeno naziva, zapravo predstavlja grupu pasmina, a ono što javnost zna o njima često je zasnovano na medijskim naslovima, poluistinama i duboko ukorijenjenim predrasudama. Vrijeme je da ovu priču ispričamo iz temelja, objektivno i nepristrasno.
Porijeklo i istorijski razvoj pasmine
Pitbul terijer, ili tačnije American Pit Bull Terrier (APBT), razvijen je u 19. vijeku križanjem starih engleskih buldoga i različitih terijera. Cilj je bio stvoriti psa koji ima kombinaciju snage, izdržljivosti i hrabrosti buldoga s agilnošću, brzinom i oštrinom terijera. Prvobitno su korišteni za tzv. „bull baiting“ – krvave borbe sa bikovima i medvjedima, a nakon zabrane tih aktivnosti, ovi psi su se koristili za međusobne borbe u arenama, što je duboko uticalo na njihovu reputaciju.
Ipak, ono što mnogi ne znaju jeste da su pitbulovi bili izuzetno poštovani zbog svoje lojalnosti, izdržljivosti i odnosa prema ljudima. U Prvom svjetskom ratu bili su maskote američke vojske. Plakati iz tog vremena prikazuju pitbula kao oličenje američke hrabrosti.
Šta znači “pitbul”?
Riječ „pitbul“ zapravo ne označava jednu konkretnu pasminu, već je krovni pojam koji obuhvata više srodnih pasmina:
-
American Pit Bull Terrier (APBT)
-
American Staffordshire Terrier
-
Staffordshire Bull Terrier
-
American Bully
-
I mješanci navedenih rasa
Zbog sličnog izgleda i genetike, mnoge države i opštine sve ove pse stavljaju pod istu zabranu, iako se razlikuju u temperamentu i građi.
Fizičke karakteristike
Pitbul je pas srednje veličine, atletske i mišićave građe, sa snažnim vratom, širokim grudima i karakteristično oblikovanom glavom. Visina se kreće od 43 do 53 cm, a težina od 14 do 30 kilograma, u zavisnosti od linije i ishrane. Njihova snaga po kilogramu tjelesne mase spada među najjače u psećem svijetu.
Iako su snažni i fizički impresivni, pitbulovi imaju iznenađujuće mek i nježan izraz lica, naročito kada su opušteni i okruženi poznatim ljudima.
Temperament i ponašanje
Najveći mit o pitbulovima je da su „rođeni agresivni“. To nije tačno.
Pitbulovi, ako se pravilno socijalizuju i odgajaju, važe za jedne od najprivrženijih i najposlušnijih pasa. Vole ljude, često su razigrani poput štenaca i spremni su na sve kako bi zadovoljili svog vlasnika. Imaju jak poriv za učenjem i odlično reaguju na pozitivno usmjeravanje i obuku.
Međutim, postoji nešto što treba naglasiti: pitbulovi mogu imati izraženiju reaktivnost prema drugim psima, što je ostatak genetske selekcije iz vremena borbi. Zbog toga, socijalizacija od ranog uzrasta, redovno izlaganje različitim psima i situacijama, kao i odgovorno ponašanje vlasnika – ključni su za njihov skladan razvoj.
Mitovi i istine o pitbulovima
Mit 1: Pitbulovi imaju „zaglavljenu vilicu“.
– Netačno. Anatomija vilice pitbula ne razlikuje se od vilice bilo koje druge pasmine. Njihova snaga ugriza dolazi iz mišićave građe, a ne iz “zaključavanja” vilice.
Mit 2: Pitbulovi napadaju bez upozorenja.
– Netačno. Kao i svi psi, i pitbul daje znakove stresa i nelagode. Problem nastaje kada vlasnici ne znaju ili ne žele prepoznati te signale.
Mit 3: Pitbul nikada ne smije biti u porodici s djecom.
– Netačno. Uz dobar odgoj, pitbul može biti izuzetno nježan i pažljiv s djecom. Njihova odanost i strpljenje ih čine odličnim porodičnim psima, ali – kao i kod svih rasa – djecu i pse treba uvijek nadzirati.
Zašto su na lošem glasu?
Zato što su ljudi koristili pitbulove za borbe. Kriminalne grupe su ih uzgajale i obučavale za agresiju, često ih podvrgavajući zlostavljanju. Mediji su prenaglašavali incidente s pitbulovima, ignorišući slične napade drugih rasa. Naslovi poput “Pitbul napao dijete” prodaju novine bolje nego „Pas ugrizao čovjeka“. Tako je formiran društveni narativ o pitbulu kao opasnoj zvijeri, što je stvorilo zakone koji su često više politički nego naučno zasnovani.
Zakonodavstvo i zabrane
U mnogim državama i gradovima pitbulovi su djelimično ili potpuno zabranjeni. Ovo uključuje tzv. “BSL” zakone (Breed Specific Legislation) – propise koji zabranjuju ili strogo ograničavaju vlasništvo nad određenim pasminama. Nažalost, ti zakoni se često temelje na vizuelnom utisku psa, ne na individualnom ponašanju.
U nekim zemljama (npr. Njemačka, Velika Britanija, Kanada, Australija), držanje pitbula zahtijeva posebne dozvole, testove ponašanja, kastraciju, pa čak i nošenje brnjice bez obzira na ponašanje psa.
Pitbul kao porodični pas
Bez obzira na reputaciju, hiljade porodica širom svijeta potvrđuju jedno: pitbul može biti predivan kućni ljubimac. Oni su nježni, razigrani, mazni, vole pažnju i često misle da su “psi za krilo” bez obzira na veličinu. Vole ljude i spremni su da učine sve kako bi ih usrećili.
Uz adekvatno vaspitanje, socijalizaciju, fizičku aktivnost i stabilno okruženje, pitbul može biti jedan od najodanijih i najpouzdanijih pasa koje čovjek može imati.
Ko ne bi trebao imati pitbula?
Pitbul nije pas za svakoga. Ako neko želi psa koji će cijeli dan ležati, ne tražiti pažnju, koga ne treba učiti, voditi i mentalno stimulisati – onda pitbul nije pravi izbor. Ovo je pasmina koja zahtijeva aktivan odnos, dosljednu edukaciju i emocionalnu povezanost.
Ljudi koji žele psa zbog izgleda, prestiža ili zastrašivanja drugih – NE BI TREBALI IMATI PITBULA. On nije oružje, već pas s osjećanjima.
Vrijeme je za istinu
Pitbul nije stvoren da bude agresivan, nego da bude izdržljiv, pametan i predan. Njegova reputacija nije rezultat njegove prirode, već onoga što su ljudi s njim učinili. U pogrešnim rukama, svaki pas može postati opasan. U pravim rukama, pitbul postaje ono što zaista jeste – nježan div, vjeran prijatelj i zaštitnik.
Promjenom načina na koji govorimo o ovoj pasmini, možemo promijeniti i njihove sudbine. Umjesto osude, ponudimo razumijevanje. Umjesto straha, gradimo znanje. Jer iza svakog „strašnog psa“ često stoji još strašniji vlasnik.
