-E vidiš čoče kako se drži svijeća.
Nadam se da ste se nasmijali. A sada malo o Crnogorcima, tom plemenitom narodu i njihovoj prelijepoj zemlji Crnoj Gori.
CRNA GORA I CRNOGORCI – PRIČA O PRKOSU, KAMENU, ČASTI I LJEPOTI
Na Balkanskom poluostrvu, između Dinarskih planina i plavih valova Jadranskog mora, smjestila se zemlja koja, iako površinski mala, svojom istorijom, ljepotom, dušom i ponosom zauzima ogroman prostor u kolektivnoj svijesti naroda s ovih prostora – Crna Gora.
Ona nije samo država – ona je simbol prkosa, slobode, gostoprimstva, ali i tihe gordosti. Crnogorci su narod čija je historija ispisana puškom i guslama, a sada se sve više piše mobilnim telefonima, kamerama turista i zvucima veselih kafana uz miris mora i borovine. No, da bi se razumjela duša Crne Gore i Crnogoraca, mora se krenuti od početka.
IZ KAMENA NIKLA – ISTORIJSKI PREGLED CRNE GORE
Crna Gora, ili Montenegro, ime koje su joj dali Mlečani, što znači „crna planina“, zaista izgleda kao tvrd orah u kome su se lomili brojni pokušaji osvajanja, ali i rađale nevjerovatne priče otpora.
Još u srednjem vijeku, teritorija današnje Crne Gore bila je dio srednjovjekovne Duklje, Zete i kasnije srpskih država poput Raške i Nemanjićke Srbije. Međutim, kada su Osmansko carstvo i Mletačka republika počeli širiti svoj uticaj na Balkanu, Crna Gora se počela oblikovati kao posebna politička i duhovna cjelina.
Već od 15. vijeka, Crna Gora je poznata po tome što nikada nije pala pod direktnu vlast Osmanlija u cijelosti. Njeni gorštaci su se odupirali vojno, ali i svojim teškim, nepristupačnim terenima. Planinski predjeli poput Lovćena, Durmitora i Komova bili su prirodna tvrđava u kojoj se sloboda čuvala kao svetinja.
U 17. i 18. vijeku, pojavljuje se niz crnogorskih vladika iz dinastije Petrović-Njegoš, koji su kao vladike-knjazovi, duhovni i svjetovni vladari, upravljali Crnom Gorom. Među njima se posebno ističe Petar I Petrović Njegoš, svetac i državnik, i Petar II Petrović Njegoš, pjesnik i filozof, autor „Gorskog vijenca“ – jednog od najvažnijih djela crnogorske, srpske i južnoslovenske književnosti.
U 19. vijeku, Crna Gora dobija međunarodno priznanje kao suverena država na Berlinskom kongresu 1878. godine. Njen vladar, knjaz Nikola, postaje kralj 1910. godine. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Crna Gora ulazi u sastav Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije, što izaziva brojne unutrašnje sporove i osjećaj nacionalnog gubitka.
Tokom Drugog svjetskog rata Crnogorci učestvuju u ustanku protiv fašizma, a poslije rata Crna Gora postaje jedna od šest republika unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Današnju nezavisnost, Crna Gora je obnovila 2006. godine, kada se na referendumu većina građana odlučila za samostalnost.
DUH CRNOGORCA – ČOJSTVO, JUNAKLUK I GORDOST
Crnogorci su narod stamenog karaktera. Tradicionalno se njihov identitet oslanja na tri temelja: sloboda, čojstvo i junaštvo.
Junaštvo podrazumijeva hrabrost na bojnom polju – spremnost da se položi život za narod i zemlju.
Čojstvo je viši moralni princip – ne samo nepraviti zlo, već štititi drugoga od zla, čak i neprijatelja.
Ta dva pojma zajedno čine okosnicu crnogorskog etičkog sistema. U „Gorskom vijencu“, Njegoš piše:
Crnogorci su ponosni na svoju istoriju, često nostalgični za vremenima kada se čast nosila na vrhu glave, a riječ bila svetinja. Danas, iako je mnogo toga modernizovano, u seoskim predjelima i dalje možete čuti gusle, vidjeti ljude u narodnim nošnjama i doživjeti duh stare Crne Gore.
TRADICIJA I NARODNI OBIČAJI
Tradicije u Crnoj Gori su raznovrsne, u zavisnosti od kraja. Na sjeveru, u planinskim oblastima, dominiraju običaji vezani za stočarstvo, pa se često sreću katuni, planinske kolibe gdje se čuva stoka ljeti. Hrana je bogata – kačamak, pršut, sir, janjetina ispod sača.
U centralnim krajevima, naročito na Cetinju, bivšoj prijestonici, tradicionalna crnogorska nošnja je simbol narodnog ponosa – duga crna dolama, crveni jelek i kapa sa simbolima slobode.
Na primorju, gdje su uticaji bili mediteranski, običaji se prepliću sa italijanskim i dalmatinskim. Svadbe su vesele, prepune pjesme i plesa, a tradicionalna boka kotorska nošnja je posebna po svojoj eleganciji.
Religija ima važnu ulogu – većina Crnogoraca su pravoslavci, ali ima i muslimana i katolika, naročito u multietničkim gradovima poput Pljevalja, Ulcinja i Bar-a. Vjerski objekti, poput manastira Ostrog, predstavljaju ne samo duhovne, već i kulturne centre.
TURIZAM – LJEPOTA KOJA OSTAVLJA BEZ DAHA
Crna Gora je u posljednjim decenijama doživjela turistički procvat. Iako mala, ona nudi sve: od kristalnog mora i pješčanih plaža, preko jezera i kanjona, do planinskih vrhova i snijegom pokrivenih skijališta.
BOKA KOTORSKA
Jedan od najljepših zaliva na svijetu. Kotor, Perast, Herceg Novi – gradovi pod UNESCO zaštitom, sa mletačkom arhitekturom, uskim kamenim uličicama, starim crkvama i zidinama koje se penju do planinskih visova. Posebno je impresivan pogled s tvrđave San Giovanni iznad Kotora.
BUDVANSKA RIVIJERA
Srce crnogorskog turizma – Budva, Sveti Stefan, Bečići. Ovdje se susreću luksuz i narod, istorija i moderni klubovi. Sveti Stefan, poluostrvo-hotel, jedno je od najfotografisanijih mjesta na Balkanu.
DURMITOR I TARA
Planina Durmitor, nacionalni park i UNESCO baština, raj je za planinare, skijaše i ljubitelje prirode. Reka Tara ima jedan od najdubljih kanjona na svijetu, a rafting na Tari je nezaobilazna avantura.
SKADARSKO JEZERO
Najveće jezero na Balkanu, prepuno ptica, ostrvaca s manastirima i vinogradima. Savršeno mjesto za miran odmor i istraživanje lokalne kuhinje i vina.
OSTROG
Manastir uklesan u stijenu, jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta na Balkanu. Duhovna energija i impresivna lokacija čine ga svetim mjestom za sve vjere.
MODERNA CRNA GORA – IZMEĐU TRADICIJE I EVROPE
Danas, Crna Gora balansira između svoje bogate prošlosti i evropske budućnosti. Iako je mala, snažno teži evropskim integracijama, razvoju infrastrukture, turizma i očuvanju životne sredine.
Crnogorci su, uprkos stereotipima o „lijenosti“, zapravo narod pun potencijala, posebno u kulturi, sportu i turizmu. Njihova opuštenost i humor su zarazni, a gostoprimstvo je legendarno.
ZAKLJUČAK – MALA ZEMLJA VELIKOG SRCA
Crna Gora je zemlja koja se ne osvaja – ona se osvaja srcem. Ko jednom kroči njenim stazama, šeta rivom u Perastu, osjeti svježinu Durmitora ili se nasmije uz šalu jednog starog Crnogorca, taj će se uvijek poželjeti vratiti.
Ona je zemlja gdje se prošlost ne zaboravlja, gdje se čast ne prodaje, gdje se kamen pretvara u poeziju, a more u melodiju.
Crna Gora nije samo turistička destinacija.
Ona je doživljaj.
