Stiven Stajner je doživio sudbinu koju bi teško osmislio i najokrutniji pisac tragedija. Kao dječak, njegov život se u trenu preokrenuo – nestao je bez traga na putu iz škole, ostavljajući porodicu u beskonačnoj neizvjesnosti. Godinama kasnije, umjesto da bude samo priča o nestalom djetetu, postao je simbol hrabrosti i nevjerovatne snage volje.
Sa svega četrnaest godina, nakon sedam dugih godina zatočeništva, uspio je učiniti ono što se činilo nemogućim – pobjeći iz kandži svog otmičara. No, nije samo mislio na sebe. Sa sobom je poveo i malenog petogodišnjeg dječaka, kojem je sudbina namijenila istu tamnicu. Stiven nije bio samo bjegunac – bio je junak koji je, iako dijete, imao dovoljno snage da se odupre zlu i spasi još jedan život.
Njegova priča odjeknula je svijetom dva puta. Prvi put, kada je njegova slika krasila plakate sa natpisom “Nestao”. Drugi put, kada je pronađen – ne kao bespomoćna žrtva, već kao dječak koji je odbio da ostane zarobljen u sudbini koju mu je neko drugi namijenio.
Sudbina Stivena Stajnera zapečaćena je jednog hladnog decembarskog dana 1972. godine, kada se bezbrižno vraćao kući iz škole. U tih nekoliko minuta njegov dječji svijet se srušio – na ulici ga je presreo čovjek koji mu se obratio ljubazno, gotovo očinski, tvrdeći da prikuplja priloge za crkvu. Bila je to laž, ali sedmogodišnji Stiven nije imao razloga da sumnja. Ponuda da ga preveze do kuće činila se bezazlenom.
Umjesto pred vrata doma, dječak je odveden u nepoznato. Njegov otmičar, Kenet Parnel, znao je tačno kako da manipuliše djetetom – ubrzo mu je nametnuo novu priču. Tvrdio je da su ga roditelji napustili i da je sada njegov zakoniti staratelj. No, iza te lažne brige krila se surova istina. Parnel je dječaka držao zarobljenog, tjerajući ga da se odaziva na ime Denis i predstavljajući se kao njegov otac.
Godine su prolazile, a Stiven je postao zarobljenik lažnog identiteta. Povremeno je išao u školu, ali niko nije znao njegovu pravu priču. Zlostavljanje, manipulacija i izolacija postali su njegova svakodnevica. Svijet je nastavio da se okreće, dok je on odrastao u sjenkama, daleko od života koji mu je bio otet.
Nakon godina provedenih u zarobljeništvu, Stiven Stajner je shvatio da je njegova sudbina možda zapečaćena, ali nije mogao da podnese pomisao da još jedno dijete prođe kroz isti pakao. U februaru 1980. godine, njegov otmičar, Kenet Parnel, oteo je još jednu nevinu žrtvu – petogodišnjeg dječaka po imenu Timoti Vajt. Gledajući uplašeno lice malog dječaka, Stiven je donio odluku koja će mu zauvijek promijeniti život.
Nakon nešto više od dvije sedmice, skupio je hrabrost i poveo Timija sa sobom u bijeg. Nisu imali prevoz, nisu imali mapu, samo snagu volje i nadu da će pronaći spas. Prešli su više od 60 kilometara pješice, iznureni i iscrpljeni, ali odlučni da dođu do mjesta gdje će biti sigurni. Kad su konačno stigli do policijske stanice u malom gradu Ukijahu, Stiven je izgovorio riječi koje će kasnije odjeknuti kroz istoriju:
„Nisam mogao da dopustim da Timoti prođe kroz ono što sam ja prošao. Došao je trenutak – ili da nešto učinim ili da nestanem zauvijek.“
Taj trenutak je bio njegov čin herojstva, izlazak iz tame u kojoj je odrastao i početak novog poglavlja – ne samo za njega, već i za dječaka kojeg je spasio.
Stivenov povratak: Ponovni susret i reflektori javnosti
Nakon sedam godina zarobljeništva, Stiven Stajner se vratio u svijet koji ga nije zaboravio. Njegov povratak kući bio je događaj koji su pratili mediji širom zemlje – kamere su zabilježile trenutak kada je, sada već tinejdžer, zagrlio roditelje koje nije vidio od djetinjstva. Njegova majka, Kej, i otac, Delbert, dočekali su ga s emocijama koje se nisu mogle sakriti, dok je javnost pratila svaki detalj priče o dječaku koji je nestao i mladiću koji se vratio.
Sa slobodom je došla i neizbježna pažnja medija. Novinari su tražili intervjue, a njegova nevjerovatna sudbina postala je osnova za knjige i televizijske adaptacije. Među najpoznatijima bila je miniserija I Know My First Name Is Steven (1989), koja je široj publici donijela uvid u njegov život.
Nažalost, Stivenov put nije imao srećan završetak. Godine 1989, njegov život je prerano prekinut u saobraćajnoj nesreći. Tragedija koja je odjeknula javnošću ponovo je u centar pažnje stavila njegovu porodicu, donoseći sa sobom tugu i bol, ali i podsjećanje na dječaka koji je preživio nezamislivo i postao simbol snage i hrabrosti.
Kako je dokumentarac Captive Audience predstavio Stivenovu priču?
Dokumentarna serija Captive Audience donosi dublji uvid u život Stivena Stajnera, ne ograničavajući se samo na njegovu otmicu i bijeg, već istražujući i dugoročne posljedice koje su ti događaji ostavili na njegovu porodicu i način na koji su ih mediji prikazivali. Produkcija, koju je predstavio Hulu, stavlja fokus na način na koji priče poprimaju oblik u javnoj svijesti, često se mijenjajući i prilagođavajući narativima koji nisu uvijek u potpunosti tačni.
Jedna od osoba koja daje svjedočanstvo u dokumentarcu je Stivenova kćerka, Ešli Stajner, koja danas ima 38 godina. Kroz vlastitu perspektivu, ona otkriva kako su mediji oblikovali porodičnu istoriju i na koji način su neki aspekti njenog oca i njegove priče bili iskrivljeni ili pojednostavljeni u filmskim i televizijskim adaptacijama.
Iskrivljen prikaz Stivenove prošlosti
Jedan od primjera koje Ešli navodi odnosi se na popularnu miniseriju I Know My First Name Is Steven. U toj adaptaciji, Stivenovo upoznavanje sa njegovom suprugom Džodi Edmonton predstavljeno je kao sudbinski, gotovo bajkoviti trenutak. Međutim, kako Ešli objašnjava u dokumentarcu, realnost je bila daleko jednostavnija – njih dvoje su se sreli na radnom mjestu, u mesari gdje je Stiven bio zaposlen.
Ovo je samo jedan od mnogih detalja koji su, prema njenim riječima, bili prilagođeni kako bi odgovarali dramatičnijem prikazu priče. Dokumentarac Captive Audience nastoji da razotkrije takve mitove i prikaže istinu iza narativa koji su oblikovali javno mišljenje o Stivenu i njegovoj porodici.
Sudbina porodice Stajner: Između tragedije i mračnih tajni
Iako je Stivenova priča završila tragično, njegova porodica nije izašla iz fokusa javnosti. Čak i nakon njegove prerane smrti, mediji nisu prestali da prate svaki detalj vezan za Stajnere. Međutim, ono što je uslijedilo deset godina kasnije šokiralo je javnost na način koji niko nije mogao predvidjeti – Stivenov stariji brat, Keri Stajner, dospio je na naslovnice, ali iz potpuno drugačijeg razloga.
Keri, koji je bio 11 godina stariji od Stivena, nije bio poznat široj javnosti sve do 1999. godine, kada je uhapšen i optužen za seriju brutalnih ubistava. U očima javnosti, porodica koja je već preživjela jednu tragediju sada se suočavala s još jednom – ali ovog puta, umjesto da budu žrtve, neko od njih postao je počinilac.
Pitanje koje je ostalo da visi u zraku bilo je šta je zapravo dovelo do toga da Keri postane ubica? Da li ga je cijelog života progonila sjenka mlađeg brata, čija je sudbina postala nacionalna priča? Da li je osjećaj zapostavljenosti i medijske pažnje usmjerene isključivo na Stivena odigrao ključnu ulogu u oblikovanju njegove psihe?
Bez obzira na razloge, jedno je bilo sigurno – porodica Stajner, koja je već iskusila nezamislivu bol, ponovo je postala epicentar mračnog narativa koji će zauvijek ostati zapisan u istoriji kriminalistike.
