Ljubavi iz prošlosti često ostavljaju trajne tragove u našim životima, podsjećajući nas na vrijeme kada su osjećaji bili čisti, a snovi veliki. Priča gospođe Dine, šezdesetčetvorogodišnje žene koja je kroz portal „Moje vrijeme“ podijelila svoju emotivnu ispovijest, svedoči o jednom takvom iskustvu. Sedamdesetih godina prošlog vijeka, u svojoj mladosti, Dina je proživjela ljubav koju, iako udaljena vremenski i prostorno, nikada nije zaboravila.
Dina i njen mladić bili su “najljepši par Jugoslavije”, kako ga je ona opisala s nostalgijom i tugom. Njihova veza bila je prepuna mladalačke radosti i bezbrižnih trenutaka, ali je pismo, jedno jedino, na kraju razorilo tu ljubav. Prvi put su se sreli kad je Dina imala sedamnaest godina, a on dvadeset. Veoma brzo su pronašli zajednički jezik i počeli graditi bliskost koja je iz dana u dan sve više rasla. Povezali su se na poseban način, uzajamno razumijevajući snove, nade i radosti.
On ju je ubrzo upoznao sa svojom porodicom, koja je Dininu prisutnost dočekala otvorena srca. „Voleli smo se, a i naši su nas voleli“, prisjeća se Dina sa sjetom. No, kada je on otišao u vojsku, njihova je ljubav stavljena na iskušenje. Iako joj je predložio zaruke, Dina je, osjećajući da nisu dovoljno upoznali jedno drugo, odbila taj prijedlog, na šta je on, iako razočaran, odgovorio razumijevanjem.
Njihovo dopisivanje trajalo je sve vrijeme dok je on bio u vojsci. Svako pismo koje bi dobila od njega donosilo joj je radost, ali i suze; osjećaji su bili duboki i iskreni. Međutim, sudbina je imala drugi plan za njih. Jednog dana, u pismu je stajala optužba koja ju je šokirala: „Prevarila si me.“ Bez ikakvog osnova, on je bio uvjeren da ga je izdala, jer su mu drugi rekli da su je vidjeli s nekim drugim. Dina je bila slomljena – njena ljubav i povjerenje su dovedeni u pitanje bez ikakvog razloga.
Kada se vratio iz vojske, saznala je da se oženio. Bila je povrijeđena i razočarana, ali je nastavila sa svojim životom. Kroz godine je imala druge veze, ali nijedna nije uspjela dosegnuti onu dubinu i iskrenost koju je doživjela s njim. Udala se za čovjeka koji joj je pružio stabilnost i ljubav, s kojim je izgradila porodicu i dobila dva sina. Taj brak joj je donio sreću, no sjećanje na prvu ljubav nije je napuštalo.
Nakon što je ostala udovica, Dina je osjetila poriv da se javi ljubavi iz mladosti. Poslala mu je poruku, na što je on odgovorio s toplinom i željom za ponovnim kontaktom. Danas su prijatelji na društvenim mrežama, gdje se povremeno dopisuju. On joj šalje pjesme koje bude uspomene, a ona, i dalje duboko dirnuta, često gleda njegove slike i osjeća kako ljubav iz prošlosti još živi u njenom srcu.
Na kraju, Dina shvata da ljubavi iz prošlosti, iako često obojene bolom i tugom, ostaju s nama cijelog života. One nas oblikuju, donoseći trenutke sreće i nostalgije, dok nas podsećaju na snagu emocija koje nikada u potpunosti ne blijede.
