Rialda Kadrić Šebek, koju su generacije zapamtile i zavoljele kao Mariju iz kultnog filmskog serijala “Lude godine” ili poznatog pod nazivom “Žikina dinastija”, napustila nas je iznenada u 57. godini. Njena smrt, koja se dogodila 25. januara 2021. u Atini, ostavila je mnoge u šoku i nevjerici. Zahvaljujući legendarnoj ulozi u ovom serijalu, osvojila je srca publike i postala simbol jednog doba, ostavivši neizbrisiv trag u domaćoj kinematografiji. Vijest o njenom odlasku duboko je pogodila brojne poštovaoce njenog rada i lika.
Rialda je napustila Beograd još 1986. godine i gotovo trideset godina nije kročila u grad svog djetinjstva. Njena tišina o životnim putevima budila je radoznalost mnogih. Iza te tišine, međutim, krio se bolan gubitak koji je oblikovao njenu sudbinu.
“Te 1991. godine bila sam u Londonu, gdje sam usavršavala jezik,” prisjetila se Rialda u jednom od svojih rijetkih iskaza. “Bilo je 16. januara, dan kada je započeo Zalivski rat. Sjedila sam u svom stanu, prateći vijesti o sukobima, kad me pogodila vijest da je moja majka iznenada preminula na ulici u Beogradu. Aerodromi su bili zatvoreni, povratak kući bio je nemoguć. Bila sam nevjerovatno povezana s njom, a njen gubitak ostavio me bez oslonca. U trenutku kada su ratna zbivanja zahvatila i bivšu Jugoslaviju, odlučila sam da ostanem u Londonu i pokušam izgraditi novi život daleko od svega što me podsjećalo na bol,” otkrila je Rialda.
Mnogo godina nakon tragičnog gubitka svoje majke, Rialda Kadrić je preminula pod istim okolnostima. Sudbina je nemilosrdno ponovila svoj udarac, i Rialda je, u januaru 2021. godine, doživjela srčani udar dok je šetala ulicama Atine.
Nakon što je napustila Jugoslaviju, svoj novi dom pronašla je u Londonu, gdje je izgradila potpuno drugačiji život. Zbog ljubavi, odlučila je okrenuti leđa svemu što je dotad poznavala—napustila je Srbiju i ostavila glumu iza sebe. U britanskoj prijestonici započela je novi profesionalni put.
Isprva je radila kao novinarka i reporterka, istražujući i izvještavajući o različitim temama. Međutim, vremenom ju je sve više privlačila psihoanaliza, pa se u potpunosti posvetila toj profesiji. Od sredine 2000-ih godina, Rialda je uspješno gradila karijeru u ovom području, pronalazeći novi smisao i ostvarenje daleko od filmskih reflektora.
Filmski serijal Lude godine, poznatiji pod nazivom Žikina dinastija, jedan je od najdugovječnijih i najomiljenijih serijala u historiji jugoslovenske kinematografije. Sniman od 1977. do 1992. godine, serijal je obuhvatio ukupno deset filmova koji su generacijama gledalaca donosili smijeh, zabavu i prepoznatljive scene iz svakodnevnog života tadašnjeg društva. Ovaj serijal postao je kulturni fenomen i stekao status nezaobilaznog dijela pop-kulture bivše Jugoslavije.
Početak i temelj priče
Sve je počelo 1977. godine, kada je režiser Zoran Čalić snimio prvi film pod nazivom Lude godine. U središtu radnje našli su se mladi par Marija (Rialda Kadrić) i Boba (Vladimir Petrović), čija je mladalačka ljubav izazivala niz komičnih situacija i sukoba s njihovim roditeljima. Film je obrađivao univerzalne teme – ljubav, roditeljsku brigu i društvene predrasude – koje su bile ispričane s dozom topline i humora. Već s prvim dijelom, serijal je privukao pažnju publike, a njegov uspjeh postavio je temelje za nastavke.
Razvoj serijala i dolazak Žike i Milana
U drugom dijelu serijala, Došlo doba da se ljubav proba (1979), u priču su uvedeni Žika Pavlović (Dragomir Bojanić Gidra) i Milan Todorović (Marko Todorović), dva nesvakidašnja tasta čiji će odnos postati glavni izvor komičnih situacija u kasnijim filmovima. Likovi Žike i Milana ubrzo su zasjenili mladalački par i postali srce i duša serijala. Njihove neprekidne svađe, ali i neočekivana solidarnost, odražavale su karakterističnu dinamiku među ljudima iz različitih društvenih slojeva.
Kulturni fenomen i društvena satira
Žikina dinastija bila je više od pukog niza komedija. Filmovi su, kroz humor i likove, oslikavali promjene u društvu, razlike između urbanog i ruralnog načina života, kao i univerzalne porodične vrijednosti. Žika, kao predstavnik sela i tradicionalnog pogleda na svijet, često je ulazio u sukob s Milanovim urbanim i modernim pogledima, stvarajući kontrast koji je publici bio izuzetno zanimljiv.
Serijal je takođe doticao aktuelne teme poput obrazovanja, emigracije, tehnološkog napretka i ljubavnih problema mladih, čineći ga relevantnim za različite generacije gledalaca.
Glumačka postava i nezaboravni likovi
Ključni faktor uspjeha serijala bila je izvanredna glumačka postava. Dragomir Bojanić Gidra dao je liku Žike Pavlovića nevjerovatnu energiju i šarm, dok je Marko Todorović utjelovio Milana Todorovića sa suzdržanom duhovitošću. Njihove svađe i avanture postale su zaštitni znak serijala.
Rialda Kadrić i Vladimir Petrović, kao Marija i Boba, donijeli su mladalački duh prvih nekoliko filmova. Njihova ljubav i zajednički problemi često su predstavljali glavni zaplet, iako su ih kasniji nastavci sve više stavljali u drugi plan u korist avantura Žike i Milana.
Vrhunac i pad popularnosti
Tokom osamdesetih godina, serijal je doživio svoj vrhunac. Filmovi poput Žikina dinastija (1985) i Druga Žikina dinastija (1986) postigli su ogroman uspjeh na bioskopskim blagajnama. Publika je dolazila u velikom broju, uživajući u toplini, humoru i jednostavnosti ovih priča.
Međutim, s krajem osamdesetih i početkom devedesetih, popularnost serijala počela je da opada. Političke i društvene promjene u Jugoslaviji, ali i sve slabiji scenariji i ideje, doprinijeli su gubitku interesa publike. Posljednji film serijala, Žikina ženidba (1992), nije uspio povratiti staru slavu i ostao je samo sjenka nekadašnjeg sjaja.
Nasljeđe serijala
Iako su posljednji dijelovi serijala bili manje uspješni, Lude godine i Žikina dinastija ostavili su neizbrisiv trag u jugoslovenskoj i srpskoj kinematografiji. Rečenice i scene iz ovih filmova i danas se citiraju, a likovi Žike i Milana postali su sinonim za humor iz tog doba. Njihova priča, uprkos jednostavnosti, nosila je univerzalne poruke o ljubavi, prijateljstvu i porodici, što je učinilo da serijal traje u srcima gledalaca čak i decenijama nakon njegovog nastanka.
Danas, Lude godine nisu samo serijal filmova – one su svjedočanstvo jedne ere i podsjetnik na vrijeme kada su porodične komedije vladale bioskopima, spajajući ljude kroz smijeh i iskrene emocije.
