VIC DANA: Došao zet u goste kod tašte

0
1995

-E , moj sine da ti znaš kakvo je on smeće iznio iz kuce , ne bi se toliko bunio !

Život na selu nosi sa sobom posebnu čaroliju koja se ne može lako opisati. To je ritam svakodnevice usklađen s prirodom, daleko od užurbanosti gradova, gdje vrijeme kao da teče sporije, a svaka aktivnost ima svoje mjesto i značaj. Na selu, svaki dan počinje ranom zorom. Zvuk pijetlova koji označavaju novi početak dana, prvi zraci sunca koji obasjavaju prostrane livade i vrtove, i svježina jutarnjeg zraka – sve to postaje dio svakodnevne rutine. Ljudi na selu od malih nogu uče cijeniti trud i rad, jer sve što se ima dolazi iz vlastitih ruku.

Obrađivanje zemlje zahtijeva strpljenje i posvećenost. Seljaci već u proljeće počinju s pripremama za sjetvu. Zemlja se pažljivo obrađuje, sjemenje se bira s velikom pažnjom, a svaki red u polju ima svoj redoslijed i namjenu. Kad se sjetva završi, priroda preuzima svoj tok, ali briga ne prestaje. Tokom ljeta, polja su ispunjena zvukovima cvrčaka i mirisima različitih biljaka. Seljaci pažljivo prate vremenske prilike, jer kiša ili suša mogu značiti razliku između bogate žetve i siromašne godine. Život na selu često zavisi od prirode, pa su ljudi ovdje naučili biti zahvalni na svakom daru koji im zemlja pruža.

Stočarstvo je još jedna važna stavka u životu na selu. Krave, ovce, koze, svinje, pa i perad čine osnovu mnogih domaćinstava. Briga o životinjama zahtijeva posvećenost od ranog jutra do kasne večeri. Muzla se mlijeko, pripremaju se obroci za stoku, čisti se staja – sve su to zadaci koji se svakodnevno ponavljaju. Ipak, taj trud se višestruko isplati, jer svježi proizvodi s vlastite farme donose osjećaj sigurnosti i samodovoljnosti. Priprema zimnice je poseban događaj. Porodice se okupljaju kako bi zajednički brale voće i povrće, kuvale džemove, kisele povrće i pripremale suhomesnate proizvode. To je tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno i koja okuplja ljude u zajedničkom radu.

Djeca na selu odrastaju u potpuno drugačijem okruženju nego njihovi vršnjaci u gradu. Prostranstva livada, šuma i potoka postaju njihova igrališta. Oni uče o biljkama, životinjama, ciklusima u prirodi i osnovnim životnim veštinama koje im pomažu da razviju odgovornost i samostalnost. Naravno, tu su i školske obaveze, ali svakodnevne aktivnosti na selu često postaju važan deo njihovog obrazovanja. Odrastanje na selu znači i pripadnost zajednici. Svi se poznaju i pomažu jedni drugima, bilo da je reč o sezoni branja voća ili popravci poljoprivrednih mašina.

Društveni život na selu je specifičan. Iako su ljudi često zauzeti svojim poslovima, uvek nađu vremena za druženje. Na seoskim slavama i vašarima okupljaju se porodice i prijatelji, a tradicionalna muzika i plesovi donose posebnu atmosferu. Zima je vreme kada se tempo života usporava. Dok se napolju beli sneg, porodice se okupljaju u toplim domovima, uz ognjište i priče starijih članova koje prenose sećanja na neka prošla vremena. To je vreme kada se najviše oseća bliskost i zajedništvo koje selo pruža.

Ipak, život na selu nije uvek lagan. Fizički rad je naporan, a često zavisi i od nepredvidivih faktora poput vremenskih uslova. Moderne tehnologije su donele olakšanja, ali još uvek postoji mnogo poslova koji se obavljaju na tradicionalan način. Uprkos izazovima, mnogi ljudi koji su odrasli na selu tvrde da ništa ne može zameniti mir i spokoj koji selo pruža. To je život blizak prirodi, ispunjen malim radostima i vrednostima koje često zaboravljamo u užurbanom svetu gradova.

Selo je mesto gde se tradicija susreće s budućnošću. Mladi se sve više vraćaju na selo, donoseći nove ideje i tehnologije koje unapređuju tradicionalne metode. Organska proizvodnja, agroturizam i ekološka svest postaju sve popularniji. Ljudi počinju prepoznavati vrednost života u harmoniji s prirodom i vraćaju se korenima. Uprkos promenama, duh sela ostaje isti – to je mesto gde su trud i rad ključni, a priroda je najbolji učitelj i saveznik.