Kada roditelji ostare, a pogotovo kada se više ne mogu brinuti o sebi, mnogi počinju razmišljati o smještaju roditelja u starački dom. Takvu odluku nikada nije lako donijeti, a društvo osuđuje takav potez.
Jedna žena odlučila je ispričati zašto je svoju majku smjestila u starački dom, te kako joj se život nakon toga uvelike poboljšao.
– Jednog dana sam došla kući i našla širom otvorena vrata. Upala sam u stan i čula vodu kako teče u kupaonici. Voda se prolila iz kade na pod i krenula prema hodniku. Zvala sam majku, ali se nije javljala. Tada su mi susjedi rekli da su je vidjeli kako sjedi na klupi s drugim bakama iz susjedstva, ispred ulaza u zgradu.
Trčala sam kao obezglavljena i našla je kako sjedi s tim ženama i razgovara. Gledali su me kao da sam luda. Moja mama je isprva izgledala potpuno normalno, ali nisu znali da ima Alzheimerovu bolest i da je prije imala dosta agresivnih epizoda. Nekako sam je nagovorila da dođe kući, a usput sam razmišljala što ću s njom. Više je nisam smjela ostaviti samu, a nisam mogla biti s njom cijelo vrijeme. Radim, i iskreno, nisam ni željela svo svoje slobodno vrijeme provoditi brinući se o njoj.
