Kupio Mujo nov Mercedes i izašao na autoput da ga isproba.
Vozi on sve brže i dođe na 150 km/h, kad odjednom vidi rotaciona svjetla u retrovizoru.
”Evo ih, opet policija!” pomislio je u sebi. ”Šta sad? Ne želim platiti kaznu, mogao bih pobjeći u novom Mercedesu.”
Stegao je gas i ubrzavao sve do 160, 170, 180, 190, 210, pa čak do 240 km/h…
Nakon nekog vremena, mu se javila savjest:
”Što ja to radim? Zar sam ja neki ludak što bježim od policije? Bolje bi bilo stati.”
Odlučio se zaustaviti, a policajac je prišao njegovom prozoru, uzeo mu vozačku i provjeravao oko automobila.
Nakon provjere, policajac mu prilazi i kaže:
”Ej, petak je, imam slobodan vikend, baš mi se žuri kući. Daj mi dobar razlog zašto si jurio kao manijak – nešto novo, a ne standardno objašnjenje, i možda ću te pustiti bez kazne.”
Mujo je malo razmišljao i onda rekao:
”Prošle nedjelje me žena ostavila zbog policajca, pa sam mislio da ti pokušavaš da mi je vratiš.”
BONUS PRIČA:
Jednom je u malom selu živio čovjek po imenu Marko, poznat po svojoj nevjerojatnoj sreći. Što god da je pokušao, uvijek bi završio na nogama, s osmijehom na licu. Njegovi susjedi su oduvijek sumnjali da je Marko prokleto sretan, ali on im se samo smijao i nastavljao svojim putem.
Jednog dana, Marko je dobio pozivnicu za natjecanje u sreći koje je organizirala lokalna zajednica. Bio je to događaj na kojem su sudjelovali ljudi iz cijelog sela kako bi vidjeli tko je naj-sretan među njima. Marko, naravno, nije mogao propustiti priliku da pokaže svoju nevjerojatnu sreću, pa se prijavio za natjecanje.
Na dan natjecanja, Marko je bio spreman. Bio je okružen desecima ljudi, svi su se nadali da će možda dijeliti njegovu sreću. Organizator natjecanja stajao je na pozornici, držeći veliku košaru punu raznih predmeta, od novčanica do lutrijskih listića.
“Prvo natjecanje – tko će izvući najveći novčani iznos iz košare!”, viknuo je organizator.
Prvi sudionik je zaronio ruku u košaru i izvukao novčanicu od 50 eura. Svi su pljeskali, ali Marko je samo mirno stajao sa smiješkom na licu.
“Možda ste imali sreće”, rekao je Marko, “ali pričekajte da vidite što ja mogu izvući.”
Kad je došao njegov red, Marko je duboko zaronio ruku u košaru i izvukao – svinjsku nogu!
Ljudi su bili zbunjeni, a Marko se samo smijao. “Pa, zar nije sjajno? Moguće je da izvadim i nešto ukusno za večeru!”
Zabava se nastavila s raznim igrama, a Marko je nastavio svoj niz nevjerojatne sreće. Izvukao je lutrijski dobitak, pronašao ključ koji je izgubio prije pet godina i čak izvadio zlatnu ribicu iz košare!
Na kraju dana, Marko je odnio titulu naj-sretnijeg čovjeka u selu, i to s dobrim razlogom. Jer, i kad je izvukao svinjsku nogu, Marko je znao kako u svakoj situaciji pronaći smijeh i radost. Bio je toliko sretan jer je shvatio da sreća nije samo u novcu ili materijalnim stvarima, već u sposobnosti da cijeniš i veseliš se životu, bez obzira na sve.
