Muž i žena se pripremaju za izlazak, kad su već bili na vratima kaže muž:
-Nemoj se puno saginjati. Suknja ti je tako kratka da ti se vide gaćice kad se sagneš!
Žena se nasmija i reče:
-Bez brige! Kako ih mogu vidjeti kad ih nisam ni obukla.
BONUS PRIČA:
Bila jednom jedna mala varoš po imenu Dosadovci, u kojoj je živio čovjek po imenu Pera. Pera je bio poznat po tome što mu je život bio sve samo ne dosadan. Gdje god bi Pera kročio, dogodila bi se neka nevjerojatna situacija koja bi cijelu varoš ostavila u čudu.
Jednog jutra, Pera je odlučio da ide na ribolov na rijeku koja je tekla pored Dosadovaca. Spremio je svoj stari ribarski štap, lonac za kavu, i naravno, sendvič sa kobasicom koji je uvijek nosio sa sobom. Došao je do rijeke, zavalio se na kamen i bacio udicu.
Nakon nekoliko minuta, osjeti on kako nešto vuče udicu. Povukao je, povukao, ali ništa. Pokušao je opet, i opet ništa. Taman kada je htio odustati, nešto veliko povuče udicu tako snažno da ga je skoro oborilo s kamena. Pera povuče svom snagom i izvuče najveću ribu koju je ikada vidio – ali, to nije bila obična riba.
Riba je imala brkove i naočare, i gledala je Pera kao da je on taj koji je uhvaćen, a ne ona. Pera je u čudu gledao ribu, a onda riba progovori:
-“Dobro jutro, Pero. Ja sam Zlatna Riba. Ispunit ću ti tri želje ako me pustiš.”
Pera se češkao po glavi, nije mogao vjerovati svojim ušima. Ali, znajući sebe, odlučio je da prihvati ponudu. Pomislio je malo, a onda reče:
-“Moja prva želja je da uvijek imam dovoljno hrane u frižideru.”
Zlatna Riba klimne glavom, a Pera osjeti neki miris iz pravca varoši. Okrenuo se i vidio da iz njegovog dimnjaka izlazi dim, kao da se nešto peče. Sretan, reče:
-“Moja druga želja je da nikada ne moram raditi, a da imam dovoljno novca za sve što poželim.”
Riba ponovo klimne glavom, i odjednom, Pera osjeti kako mu džepovi postaju teški. Pogledao je unutra i vidio kako su puni zlatnika. Nasmijao se od uha do uha i reče:
-“A za treću želju, želim da moja žena prestane da me grdi.”
Zlatna Riba duboko uzdahne, klimne glavom, i Pera osjeti kako se nešto mijenja u zraku. Zahvalio se ribi i pustio je nazad u rijeku.
Vraćajući se kući, Pera je bio sav uzbuđen zbog svojih ispunjenih želja. Ušao je u kuću i stvarno, frižider mu je bio pun hrane. Ušao je u dnevnu sobu i vidio hrpu novca na stolu. Bio je oduševljen.
Međutim, kada je došao do kuhinje, tamo ga je čekala njegova žena Mara, sa rukama na bokovima. Pera je osjetio kako ga obuzima strah.
-“Pera,” reče Mara ozbiljno, “jesi li ti to zaboravio da pustiš mačku napolje jutros?”
Pera se uplašio, ali onda je shvatio nešto. Pogledao je oko sebe, nasmijao se i reče:
-“Draga, znaš šta, sad imamo dovoljno hrane i novca da možemo priuštiti da mačka ostane unutra i spava na kauču.”
Mara ga je gledala u čudu, ali onda je počela da se smije. Pera je shvatio da je Zlatna Riba ipak imala dobar smisao za humor. Od tog dana, Pera i Mara su živjeli sretnije nego ikad, sa punim frižiderom, mnogo novca, i puno smijeha u kući. I naravno, mačka je dobila svoj kraljevski tretman.
